Što je novo na blogu?

Tamo negdje početkom prošle godine kontaktirali su me za sudjelovanje u prvom regionalnom istraživanju Blogosfere - #Blogometar15 , o kojem sam napisao i par riječi - Kako ste blogeri? Danas mi je Dragana Djermanovic poslala rezultate ovog impresivnog i opsežnog istraživanja za koje smatram da je vrlo važno za našu regiju. 

#Blogometar15

Istraživanje je napravljeno od 04.03. do 30.03.2015. godine na uzorku od 701 blogera i blogerki. Istraživanje je obuhvatilo Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru. 

Istraživanje možete preuzeti na ovom linku proceniweb.com , a ja donosim par zanimljivih zaključaka iz samog istraživanja. Interesantno je da čak 13% blogera može živjeti od svog bloga, što je vrlo dobar podatak za cijelu regiju. Također drago mi je vidjeti da ima više blogerki nego blogera, sorry dečki ali cure ipak ljepše pišu. Blogeri više pišu pod vlastitim imenom i prezimenom, što je isto izvrstan podatak kao i da naši blogeri (iz Hrvatske) češće komentiraju i dijele druge blogove. Ovako to nekako izgleda:


Preko 37% blogera piše duže od 4 godine, prema istraživanju, Slovenci imaju najdulji staž u Crnoj Gori su najmlađi blogeri. Od ukupnog broja, 60% blogera piše iz hobija, a 5% je blogera koji pišu jer im je to posao. Preko 50% blogera piše iz razloga što žele podijeliti s drugima svoje iskustvo, znanje i razmišljanja, i oni većinom pripadaju muškom spolu, pripadnice ljepšeg spola pišu jer vole pisati (i moram priznati ide im jako dobro). 

Prosječan blog post ima oko 500 riječi, odnosno cca 1 A4 list papira a 57% ih koristi više od jedne fotografije. Da, fotografije puno znače u tekstu.

Koliko često blogeri pišu?


Zanimljiv mi je podatak kako polovica blogera uopće ne znaju kako analizirati svoj web, odnosno svoj web, smatram da se u ovom dijelu trebaju više angažirati i naučiti. Stoga, pravac Google Analytics edukacija. Zanimljiva je i zarada blogera, prema istraživanju, četvrtina Srpskih blogera zarađuje između 20 i 50 eur, trečina BiH blogera do 20 eur, skoro polovina Hrvatskih blogera zarađuje između 50 i 100 eur po jednom promoviranom blog postu.  Porazno mi je što čak 77% blogera nikada službeno nije pisalo sa konferencija ili seminara, mislim da tu ima velikog potencijala. 

 Kao zaključak, rekao bih da mi je drago da je ovo važno istraživanje napravljeno, i do njega ne bi niti došlo da nije bilo izvrsnog angažmana ekipe BeeBlog.network



Već  je prošla godina dana od kada sam u Tisku, preciznije, nije prošla već proletjela. Brzina kojom se razvija ovakav tip kompanije je jednostavno nevjerojatna. Velika mreža prodajnih mjesta, impresivna i snažna logistika, inovativne usluge, zbilja sam zadivljen kolegama i njihovim projektima. A kad sam kod projekata, iza nas je mnogo zanimljivih projekata, a moram naglasiti da su zanimljivi i oni koji dolaze... Susret sa starim kolegom me potaknuo na ovaj blog post, pitao me na čemu radim zadnjih mjeseci, hm, zapitao sam se kako mu najlakše odgovorit, pa sam mu odgovorio - između ostalog, radim na dronovima. 

Da, dronovima, od kada su se pojavili dronovi u široj populaciji, zainteresirali su me kao koncept i tehnologiji. Bez obzira što se većinom svog odraslog života bavim komunikacijama i marketingu, ipak sam u duši robotičar. Da, robotika je označila moju osnovnu i srednju školu (Tehnička škola Ruđera Boškovića), pa kasnije i prve godine studija na FSB-u, za koji mi je jako žao što nisam imao volje izgurati ga do kraja, posebice kada to gledam iz današnje perspektive. U ranim danima robotike najviše sam radio na behaviour based robotima, u većini slučajeva radilo se o malim robotima kojima je svrha bila proći razne labirinte potpuno autonomno. Sjećam se impresivnog Rug Warrior robota s kojim smo se u tim počecima bavili. U to vrijeme sam bio aktivan član Hrvatskog društva za robotiku gdje sam uređivao službeno glasilo društva i sudjelovao u aktivnostima poput škola i natjecanja. 

Danas, bavljenje robotikom je nešto sasvim drugačije, a sama ideja o dronovima kao autonomnim robotima i njihova primjena u industriji me je posebno zainteresirala. Na stranu entuzijazam, realno gledano, još smo godinama iza direktne primjene dronova u industriji, no ide se u tom smjeru. Kao što je već poznato, Tisak ima jednu od najvećih logističkih kapaciteta i inovativnu uslugu - Tisak paket. Kao vodeći logističar u Hrvatskoj, Tisak paket je tamo gdje nitko drugi ne ide, i to je jednostavno činjenica. Uz novost na domaćem tržištu - Paketomate, Tisak paket uvijek  radi na novim i inovativnim pristupima dostavi. Mislim da je Amazon krenuo prvi razmišljati o tome, što je logično, jer je svjetski lider u internet trgovini, no osobno smatram da je Amazonu veliki izazov prostor koji pokriva, na našu sreću, Hrvatska je puno manja, tako da je puno lakše primijeniti ovakav tip dostave. 

DJI Matrice 100

I tako, nabavili smo drona, i to ne bilo kakvog, model DJI Matrice 100. Vjerujem da je većini koja prati dronove, poznata tvrtka DJI. DJI je rekao bih pionir u proizvodnji dronova, posebice je poznat njihov model DJI Phantom koji se često koristi za fotografiranje. DJI Matrice 100 je došao u dijelovima u podosta velikoj kutiji i bilo ga je jednostavno složiti, ako pratite opsežne upute.




Ako se pitate, zašto DJI Matrice 100? Odgovor je jednostavan, radi se o iznimno modularnom i programabilnom dronu, a to je u ovoj fazi razvoja vrlo važno. DJI je za ovaj model predstavio open source SDK za koji smo nabavili i zasebno računalo DJI Manifold bazirano na Linuxu. DJI Manifold je opremljen nVidia Tegra K1 procesorom, radi se o quad-core ARM Cortex-A15 jezgri koja ide do preko 2 GHz. 


DJI Matrice 100 je vrlo velik dron a sama masa polijetanja Matrice 100 je dosta velika, čak 3.4 kg, što je više nego dovoljno za manju nosivost sa instaliranim duplim baterijama s kojima u nekim slučajevima prelazi preko 10 km. 

Naglasio bih kako je ovakav tip drona još daleko od direktne primjene u logistici, no vrlo je kvalitetna platforma za razvijanje i testiranje ovakvog tipa sustava dostave. 


Prve snimke leta:

Prije prvog leta, korisno je spojiti DJI Matrice 100 na računalo i pokrenuti simulator, te obaviti par testnih letova u simulatoru. Također prije samog leta preporučujem kalibraciju GPS-a i kompasa. Zbog sigurnosti, nabavili smo i Mayday padobran koji se montira na drona i služi za dodatnu zaštitu u slučaju gubitka nadzora nad dronom tijekom leta.


Za sada sam letio samo u posebno kontroliranim uvjetima i to direktnim upravljanjem a trenutno se bavim s idejom autonomnog leta. Mišljenja sam da se dronu može pristupiti kao i običnom autonomnom robotu, uz jednu vrlo važnu razliku, dron ima treću dimenziju i s time treba biti oprezan, no sama zamisao mi je kao i kada sam radio s autonomnim robotima, proći određeni put, prepreke i vratiti se do točke polazišta.  

Pred nama je dugi period testiranja, ne samo tehnologija već i regulativa. Dronove treba shvatiti ozbiljno, ne poštivanje regulativa i samih standarda izrade dronova, dronovi postaju opasnost. Vjerujem da ćemo svi zajedno raditi na ovom napretku tehnologije i imati na umu sigurnost svih nas. 

A što kaže regulativa?

Nedavno sam bio na radionici Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo koja je vrlo kvalitetno pristupila dronovima, i drago mi je da su agencije prepoznale potrebu regulacije ovakvog tipa letjelica. Ukratko agencija na dronove gleda kroz tri kategorije rizika - otvorena, specifična i certificirana. Otvorena su svi entuzijasti koji se igraju s dronovima i tu je važno naglasiti, ne smiju letjeti iznad skupina ljudi (skupina ljudi je preko 12 osoba). U specifičnu kategoriju spadaju sve industrije poput nas, i tu je važno napraviti procjenu rizika te dobiti odobrenje nacionalnih zrakoplovnih vlasti.  Zamolbu za odobrenje za letenje bespilotnim zrakoplovom možete pronaći na stranicama Hrvatske kontrole zračne plovidbe, na ovom linku

Vrlo je važno osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija na udaljenosti najmanje 3 km od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma –što je teško očekivati od međunarodnih zračnih luka. Te zone su prikazane na ovoj mapi:


Gdje smo danas?

Da bi sigurno obavljali letačke operacije svojim dronom, potrebno je komunicirati s Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe. U stvarnosti, čak i unutar CTR-a letenje u visini okolnih prepreka, a minimalno 3 km od granica AD-a ne predstavlja opasnost za ostali kontrolirani zračni promet. 

Danas se nalazimo u prvoj fazi testiranja i raspravljanja o ovakvom tipu tehnologije i primjene u industriji. Kao što sam već napisao, važno je da svi zajedno imamo otvoren dijalog i razmišljamo o sigurnosti građana. 

Ako imate drona i planirate ozbiljnije letjeti, moj savjet vam je da stupite u kontakt sa Agencijom za civilno zrakoplovstvo i Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe i javite im se prije opsežnijih letova. Također proučite karte, pazite na vremensku prognozu i čuvajte prostor nad kojim letite. 

Dronovi? 

Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti imati autonomne samovozeče automobile (o tome se pričalo i na CES 2016), dronove, više robota u svakodnevnom životu. Sigurno da dronovi neće moći zamijeniti svaku vrstu dostave, no zamislite samo brze i jednostavne dostave unutar urbanih područja ili na otoke, putem dronova.  

Također dodao bih da je izvrsno što će se ove godine organizirati prva dron konferencija pod imenom Dronfest u organizaciji tvrtke In2 koja će se održati 30.03.2016. Više informacija potražite na njihovim stranicama http://dronefest.in2.hr/

Do tada se nastavljam bavit DJI Matrice 100 dronom. 


Ako ste kliknuli na ovaj blog post, onda sigurno očekujete i odgovor na pitanje zašto? No prije nego što vam otkrijem razlog, ispričao bih vam jednu kratku priču. Tamo davne 2010. godine zakupio sam ovu domenu i počeo pisati blog. Kao i svaki bloger, počeo sam pisati bez nekog plana i cilja, čisto širiti korisne informacije i dijeliti svoje stavove i mišljenja. Najteže je bilo pisati redovito, kao i sve u životu, da bi se ostvario nekakav uspjeh, važno je imati volju, motivaciju i upornost. Za pisanjem, to je ponekad teško, tako da ponekad bi se nanizalo 3 članka u jednom mjesecu, a ponekad bih imao pauzu od 6 mjeseci. Tako je to krenulo, da bi se 2015. godine dogodio prvi važni angažman. 

Naime zamjetio sam kod kolege i prijatelja Dragana Varagića, da je Coca Cola u potrazi za blogerima - sam projekt se zove Coca Cola Blogers Network Adria. Obzirom da sam ljubitelj Coca Cole, i da me zainteresirao projekt, prijavio sam se (kako su to pravila naložila) s blog postom - Vespa putovanje: Pula - Trst . Ono što je bilo super iznenađenje, je kada mi se Dragan javio i rekao da su me odabrali da budem CCBNA bloger za 2015. godinu (Blogeri koji će u 2015. godini učestvovati u projektu Coca Cola Blogers Network Adria). Veselju nije bilo kraja, no tad se javio i onaj pozitivan stres, sada sam dobio prvi ozbiljan angažman, i obavezu pisanja. Prvi post se pojavio  relativno brzo - Pozdrav svima, ove godine pišem za Coca Cola Blogers Network Adria.

CCBNA funkcionira na način da pišete o zanimljivim temama (#CCBNA članci) i to kontinuirano. Što je u početku bio stres, a već kroz mjesec dana, bio sam pun inspiracija, stoga pisanje je postalo kontinuirano. Pozitivna stvar cijelog projekta je također i ta što me prisilila da napokon uredim i dotjeram blog, stoga nabavio sam novu temu i vizualno uljepšao blog. Također, Coca Cola me je motivirala da provedem 3 dana u divljini, što sam i opisao u blog postu - Kako preživjeti u divljini

Da ne duljim, natječaj je upravo objavljen, možete ga pronaći na ovom linku - Prijava za CCBNA 2016.  Prijavite se, učinit će vas boljim blogerom nego što ste to bili prije. Također, povezati ćete se s kolegama blogerima u regiji, te širiti pozitivne vibracije ovim prostorima, nešto što se svi možemo složiti da nam je zbilja potrebno. 

Želim vam svu sreću u prijavi! 

Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.


Za vikend sam dobio na test novu Toyotu RAV4 hybrid. Za RAV4 se može sa sigurnošću reći da je utemeljila SUV klasu. Na tržištu se pojavila davne 1994. godine a zanimljivo će vam biti značenje skraćenice RAV4 koja znači: Recreational Active Vehicle with 4 wheel drive. Do sada, Toyota je na tržište donijela 4. generacije RAV4, i upravo ova posljednja donosi novost - hibridni pogon. Toyota je pionir u hibridnim pogonima, osobno ne skrivam da sam veliki fan Toyote Priusa, model koji je započeo cijelu priču oko hibrida. Ovo nije moj prvi susret s hibridima, a jedan sam testirao prošle godine - Toyota Yaris hybrid (Kliknite za test). Vjerujem da je dobro prije testa utvrditi neke početne činjenice, kako bi me bolje upoznali, ovo je blogerski test, stoga ima dosta osobnog pristupa. Prvo, ovo nije prvi SUV koji sam vozio, naprotiv, u jednom periodu sam bio vlasnik Jeep Grand Cherokeeja i to ni manje ni više, modela s V8 motorom 5200 kubičnih centimetara i Limited opremom. Istina, Jeep Grand Cherokee je tipična terenska klasa vozila, a ne toliko SUV. Smatram da treba raditi razliku između terenskog vozila sa redukcijom pogona i modernim SUV-ovima, jer osim razlike u vožnji, tu je i razlika i u udobnosti. Ovih dana svakodnevno vozim Mazdu MX-5 NB Icon  a imam i 2.4 JTD Lanciju karavan, stoga pokušao sam Toyotu RAV4 hybrid prilagodit vlastitim režimima vožnje. 

Test Toyota RAV4 Hybrid (Executive oprema)

U petak sam preuzeo Toyotu RAV4 i vratio sam je u ponedjeljak (ukupno skoro 4 dana), u tom periodu napravio sam skoro 1200 km. Toyotu RAV4 vozio sam u nekoliko režima na autocesti u smjeru Zagreb - Pula (i nazad) te Zagreb - Osijek ( i nazad), također dio je bio i gradska vožnja - Pula/Zagreb/Osijek. Kako sam snimio video, onda ovdje stajem sa tipkanjem.




Video test Toyota Rav4 hybrid:



Tehničke specifikacije

Toyota je u RAV4 hybrid odlučila staviti popularni (koji dijeli i u Lexus modelima) 2.5 VVTI s 4 cilindra i Atkinsonove gradnje benzinski motor(ne Otto) koji u kombinaciji s elektro motorom razvija preko 190 konjskih snaga i 279 Nm okretnog momenta. U kombinaciji s CVT mjenjačom postiže do 100 km/h oko nešto više od 8 sekundi, što je impresivno za SUV težak 1700 kg (isprike u video sam rekao netočan podatak od skoro 2000 kg)

Dizajn

Teško mogu biti subjektivan u ovoj temi, nekome će se svidjeti, nekome neće. Imam vrlo podvojeno mišljenje o dizajnu novih Toyotinih modela, pomalo su mi agresivna. Ako ću gledati samo Toyotu RAV4, najljepša mi je 3. generacija. Iako i ova ima svojih prednosti. Prvo, za razliku od starih, "njuška" je agresivna. Drugo, nema teorije da ćete proći cesto nezamijećeni, jednostavno Toyota RAV4 mami poglede i tu i tamo ćete osjetiti kako vas gledaju. Boja testne RAV4 je trula višnja, slična boja kakvu ima moja Miata, to mi jedna od ljepših japanskih boja. Ostali elementi su sivkasti i ostavljaju dojam agresivnosti (carboon feel), a tu je i kromirana stepenica koja je korisna, i sastavni je dio svakog SUV vozila. Kotači su s druge strane jednostavno predivni. Također, testirani model je došao sa zatamnjenim staklima, što je korisno po sunčanim danima, a ne smanjuje vidljivost u noći. Kad podvučem crtu, mogu zaključiti da je Toyota RAV4 zanimljiva i vrlo atraktivna. 




Unutrašnjost

Jednostavno predivna. Ok, to vam sigurno nije dovoljno, no da krenem redom. Vozačka pozicija je izvrsna, sjedala su od brušene kože, dosta tvrda (na što sam navikao) i udobna na dugim relacijama (ne zaboravite da sam vozio pola testa autoputom). Niti u jednom trenutku nisam osjetio umor radi loše pozicije sjedenja. Zadnja klupa je prostrana, a prtljažnik standardni za SUV klasu, dovoljan da stanu kolica, no dosta manji od raznih karavana. 

Najbolja stvar kod prtljažnika je što se otvara na motor i to na daljinskom upravljaču od RAV4. Ovo je vrlo praktično kada imate pune ruke stvari iz dućana. 



Instrument tabla je san svakog gadget freaka. Mnoštvo informacija koje sam detaljno opisao u videu. Sam look&feel unutrašnjosti je u skladu s cijenom, koža i kvalitetna plastika garantiraju da nema škirpanja niti će ih biti za cca 100.000 km.

Oprema

Ima je kao u priči, doslovno, no sve se svodi na centralni multimedijalni ekran koji sadržava: Bluetooth, USB AUX, GPS Navigaciju i puno korisnih informacija. A izdvojio bih automatsko paljenje/gašenje dugih svjetla na autocesti, što mi je bilo jako korisno te tempomat s Adaptive Cruise Controlom, odnosno radarom, koji sam korigira brzinu i udaljenost od vozila ispred vas. Primjerice, vozio sam 140 km/h na autocesti i ispred mene je izašao kamion, Toyota RAV4 je sama usporila i držala sigurnu udaljenost od kamiona, kada se kamion vratio u desnu traku, RAV4 je ubrzala do brzine koju sam namjestio na tempomatu. 

Ova opcija je jako korisna za sigurnu vožnju u magli. Druga stvar koja mi se svidjela je malo upozorenje na retrovizorima ako vam se automobil prikrade u mrtvi kut, ovo je zbilja korisno u gradskoj vožnji. Uz to, Toyota ima Road Sign Assist gdje očitava znakove pored ceste te vas upozori ukoliko vozite brže nego što je na znaku, još ako ovo povežu sa MUP-om, mislim da će u skorijoj budučnosti biti jako teško napraviti prekršaj, što je jako dobro za sigurnost na cesti. Ostalo u videu. :)

Vožnja Toyote RAV4 hybrid

Kako je voziti hibrida? Kako je voziti hibridnog SUV-a? To su bila česta pitanja preko vikenda. Pa ukratko, jako ugodno. Na autocesti Toyota RAV4 klizi pri normalnim brzinama, ipak ovo nije automobil za jurcanja, i toga morate biti svjesni. 


Uz predivan CVT mjenjač, ne osjećate kako ubrzava, već imate dojam kao kada avion polijeće na pisti. Jedina mana koju sam našao na ovako dugim relacijama je vrlo mali spremnik goriva. Nakon što mi se rezerva upalila (računalo je reklo da imam 20-tak km do praznog tanka) uspio sam natočiti cca 45 litara benzina (skoro kao moja Mazda MX-5), što je dosta malo za ovakav tip automobila. Potrošnja je bila raznolika, no u pravilu na autocesti nisam spustio ispod 10l/100 km, što je zapravo vrlo dobro, ako uzmete u obzir da vozite 2.5 benzinac sa skoro 200 konja koji ubrzava 0-100 km/h za 8 sekundi. U gradu se potrošnja smanji, i to je prednost hibrida, a najmanja potrošnja koju sam imao bila je oko 7l/100 km. Ostalo ste vjerujem vidjeli u videu.

Vožnja autocestom prema Rijeci:


Zaključak

Hm, teško je podijeliti sve dojmove koje je nova Toyota RAV4 hybrid ostavila. Ako me pitate, da li bi je kupio? Bih, rado bih je kupio. Hibridni pogon je velika prednost u gradu, gdje većina nas provodi barem 80% od ukupne godišnje kilometraže. Također, važno je naglasiti da RAV4 ima malu emisiju Co2, što znači da razmišljamo o planeti. Ovakav model ima i više stvari nego što vam treba, a sigurnosne opcije su zbilja važna stvar, Toyota se polako ali sigurno pozicionira kao brand koji zbilja vodi računa o sigurnosti, i to mi se zbilja sviđa. Ukupan dojam je jako dobar. Toyota nije razočarala s novom RAV4 i ponosno nastavlja s generacijom najpoznatijih SUV-ova. Testirana Toyota RAV4 hybrid košta nešto više od 280.000 HRK , a detaljnije informacije pronađite na Toyotinim stranicama. Na kraju testa ukupno sam odvozio 1198.7 km


Off road fotografije:



Ako ste pratili CES 2016. , vjerujem da ste dobili isti ili sličan dojam kao i ja - svijet se mijenja. Puno novih tehnologija je označilo CES, osim dronova, OLED ekrana i čudnih automobila, jedna od dominantnih tehnologija je zasigurno virtualna realnost. Virtualna realnost me zanima vjerojatno od dana kada sam počeo percipirati svijet oko sebe, i oduvijek sam maštao kao klinac kako će to izgledati. Tako sam vrlo uzbuđen što ću živjeti u vremenu u kojem će virtualna realnost postati stvarna. 

Kao i naši preci koji su živjeli na početku 20. stoljeća i pratili tranziciju ljudi sa kočija i konja na automobile, tako ćemo i mi pratiti tranziciju ljudi sa trenutnih tehnologija računala i TV-a na virtualnu realnost. 

Moj dojam virtualne realnosti

Isprobao sam prije koji mjesec HTC Vive (Link na blog post) koji mi je ostavio dojam kao kod ove djevojke:


Slobodno se možete nasmijati mom videu:


No, shvatio sam da će vritualna realnost itekako imati utjecaja na razvoj tehnološke industrije u godinama koje nam dolaze.

Evolucija - revolucija 


Ako bih vas pitao, što se značajno dogodilo s ljudima u zadnjih 10 godina? Gdje smo točno najviše evoluirali, koji bi bio vaš odgovor? Kako komunicirate danas a kako ste komunicirali 2006. godine? Kako ste komunicirali 1996. godine? Možemo se složiti da su društvene mreže značajno promijenile način na koji danas komuniciramo. 

Tako sam uvjeren da će virtualna realnost promijeniti način na koji doživljavamo svijet oko nas. Zamislite samo praktične aplikacije virtualne realnost, šetnja svjetskim muzejima, a kakav bi tek bio osjećaj hodati po Mjesecu?

Zamislite kako ulazite u svoj stan, 2026. je godina, na sreću nemamo ratova, glad je skoro postala nepoznanica, a vama je jedini izvor informacija VR naočale, u tren oka, vaš zid postaje TV, na druge zidove dodajete slike i fotografije, pa čak birate i boje zidova, jednostavno svijet vidite drugačije. 

Uvjeren sam da će dvije industrije u ovom segmentu najviše doprinijeti, a to je gaming industrija i industrija zabave za odrasle koja je već na CES-u prikazala u kojem smjeru se razvija.

Hrvoje Prpić je mislim predvidio ovakav trend, jer njegov virtualni shopping centar - Trillenium postaje imati sve više smisla, zamislite 2026. godine se prošetati virtualnim shopping centrom, naručiti robu koja vam kroz 1h dolazi kući dronovima.

Što mislite, kakva će nam izgledati 2026. godina? Puna virtualne stvarnost ili?  

Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.



Nova Godina, kalendarski gledano, Nova Godina je uvijek novi početak. Prvenstveno početak jedne nove avanture, svaki dan je avantura, svaki dan je izazov. Jednom sam davno sam čuo zanimljivu teoriju, koja je kad bolje razmislim potpuno istinita - da je život ravna linija, ne bi bio život. Da, život je pun uspona i padova, pa ako to smanjimo na 365 dana, odnosno 12 mjeseci, pripremite se, neće vam sve u 2016. biti izvrsno, jedan mjesec će biti uspon, drugi mjesec će biti pad, tako dobivate sliku rada srca, a to znači samo jedno, živi ste. 

Nisam jedan od onih koji radi kompletan reset s 31.12. i donosi "ozbiljne" odluke koje stupaju na snagu 01.01. , mislim da svatko bez obzira na kalendarsko razdoblje, sam donosi odluke i provodi ih kada je spreman za njih. Ono što vam želim u 2016. je da vam bude bolja od 2015. godine, cilj je da idemo prema boljem. 

Ono što sebi želim je da budem puno bolji prema drugima nego što sam bio u 2015. godini. To želim i vama, jer ponekad pomislim da kao društvo dosta tonemo, nema više empatije i brige za zajednicu, dosta smo fokusirani na osobne probleme.  Također, pokušavam biti što pozitivniji, iako cijelo vrijeme govorim da sam realan, shvaćam da sam u mnogo toga pesimist, pa se na to veže i tipično hejtanje, zapravo trebao bih više dati šansu drugim ljudima, bez predrasuda, to bih volio promijeniti.

Stoga, u susret 2016. godini, razmislite kako bolje učiniti život drugima oko sebe, time činite svoj život boljim. S malim stvarima se kreće, sitnicama, puno sitnica čini jednu veliku cjelinu.

Dok sam bio još mlad, jedna mudra i pametna žena koju s ponosom nazivam mojom majkom naučila me dvije korisne stvari:

1. Život je za hrabre
2. Jednu je prenijela od Antuna Branka Šimića:

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Mi koji se dobro sjećamo 90-tih godina, Baz Luhrmann je dao dobre savjete u ovom glazbenom uratku: 



Sa savjetima Baza Luhrmanna bih završio ovaj blog post i zaželio vam izvrsnu i za vas savršenu 2016. godinu. Hvala vam što ste čitali i nadam se što ćete nastaviti čitati ovaj blog.


Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.

Što ste guglali ove godine najviše? Ne otkrivam vam toplu vodu već koristim Google Trends, besplatni alat koji vam omogućuje pretraživanje pretraživanja. Odnosno možete vrlo lako doći do podatka što se i gdje se nešto pretražuje na Googleu.  Mislim da vam ne trebam dodatno naglasiti da je u Hrvatskoj Google prva i skoro pa jedina tražilica.

Google je baš objavio listu najtraženijih pojmova na Googleu u 2015. za Hrvatsku, što izgleda ovako:

Najčešće pretraživane osobe u Hrvatskoj

1. Tina Katanić

2. Tomislav Salopek

3. Kolinda Grabar Kitarović

4. Kemal Monteno

5. Arsen Dedić

6. Mia Kalifa

7. Ivana Fogadić

8. Božo Petrov

9. Nina Kraljić 

10. Drago Prgomet

Najčešće pretraživane TV emisije u Hrvatskoj

1. Big Brother

2. Farma

3. The Voice

4. X Factor Adria

5. Kud puklo da puklo

6. Ljubav i novac

7. Crno bijeli svijet

8. Tvoje lice zvuči poznato

9. Draguljareva kći

10. Zvjezdice

Najčešće pretraživani događaji

1. Izbori 2015

2. Eurobasket 2015

3. Uskrs 2015

4. Wimbledon 2015

5. Špancirfest 2015

6. Dinamo – Hajduk

7. Oscar 2015

8. Qatar 2015

9. Noć muzeja 2015

10. Dinamo - Arsenal

Najčešće pretraživano 'kako'

1. Kako glasati na izborima

2. Kako napraviti ljigavca

3. Kako ubrzati rast kose

4. Kako smanjiti trbuh

5. Kako skinuti temperaturu

6. Kako napraviti narukvicu od gumica

7. Kako napisati molbu

8. Kako okupati bebu

9. Kako smršaviti

10. Kako ispeći kestene

Najčešće pretraživano 'što je'

1. Što je arbitraža

2. Što je lupus

3. Što je gluten

4. Što je daktiloskopija

5. Što je hipertekst

6. Što je klima

7. Što je personifikacija

8. Što je pavlaka

9. Što je milenij

10. Što je množenje

Jedan od načina je da i sami provjerite što se pretražuje, pa tako primjerice za 2015. godinu za Hrvatsku imamo:

Ako izdvojim trenutno tri najistaknutije osobe u domaćoj javnosti - Tomislav Karamarko, Zoran Milanović i Božo Petrov, Google kaže ovako:



Kako gradovi izgledaju na Googleu u 2015. -toj godini? Uzeo sam par primjera, no uvjerljivi pobjednik je Zagreb:


Jedan od meni najdražih pretraga koje pokazuju koliko je Google važan u našem životu je odabir ljetovanja i skijanja, odnosno kako u jednom trenutku godine, ljetovanje kao takvo više nije važno i dolazi period skijanja:


I za kraj, pogledajte Google - Year in Search 2015 video:




Miata, ah ta Miata, u ovom blog postu, pokušat ću objasniti zašto sam ponovo kupio Miatu. Naime davne 2008. godine na nagovor dvojce prijatelja (Saša, koji piše cool blog i Krune) odlučio sam se na kupovinu Mazde MX-5 NB generacije. Dobro nije bio toliko nagovor, koliko je bilo, ajmo napravit đir u Miati, nakon čega je bio WOW dojam i vrlo brza odluka o kupovini.

U nekih
3 godine vlasništva, imao sam samo jedan jedini kvar, tzv. Slave Clutch cilindar je pustio ulje, naručen na eBayu, trošak je bio cca 200 HRK, osim toga, regularna davanja - ulja, filteri, veliki servis na 90.000 km, kočnice.... Auto je predan u dobre ruke, a razlog prodaje je bilo što je u tom trenutku bilo teško imati samo jedan auto u obliku cabria dvosjeda, a pored toga volju za vožnjom na biciklu i lutanja po prirodi. To dvoje baš i ne idu skupa.

Tako je Mazda prodana, a ja sam imao skok u sasvim novu klasu - terenac (uzeo sam Jeep Grand Cherokee 5.2 V8 Limited). Unatoč tome oduvijek sam imao poseban osjećaj kada bih vidio Miatu na cesti, teško je objasniti taj poseban osjećaj kada sa sjetom vidite Miatu. Stoga, ove godine smo si odlučili ponovo pronaći Miatu, kao drugi auto (sada imamo veći karavan pa je on glavni za prijevoz stvari, bicikala itd..).

Moji uvjeti su bili:
a) ili pronaći dobar NA model od kojeg bi napravio project car ili..
b) pronaći isti model koji sam imao
Ovo prvo je relativno jasno, naime  
Mazda MX-5 NA ušla je u kultni status samim svojim tržišnim uspjehom i količinom zabave koju je pružala i još pruža danas. A primjerci NA na cesti su pravi klasici. 


Mazda je (prvu generaciju) NA MX-5 predstavila davne 1989. godine, koštala je svega 14.000 USD i došla je sa pouzdanim 1.6 motorom, zadnjim pogonom, 980 kg težine i 115 KS. Mazda je s MX-5 modelom pokazala da može vratiti zabavu u vožnju. Mazda MX-5 nije najbrži roadster, nije najskuplji roadster, rekao bih da je jednostavno roadster. 

Jinba ittai
"rider (jin) horse (ba) as one body (ittai)" je filozofija kojom su se vodili u Mazdi, odnosno kopirati uspješne roadstere 60-tih godina. 

Prva generacija MX-5 je morala zadovoljiti nekoliko kriterija: - MX-5 je morao biti što lakši a uz to i siguran 
- Interijer treba biti što jednostavniji i napravljen za dvije osobe 
- Izgled mora biti u stilu roadstera - dulji prednji kraj 
- Automobil mora biti fokusiran na ugođaj u vožnji 
- 50:50 omjer težine, zadnji pogon te pozicija vozača odmah iza prednje osovine. 


Što su zapravo dobili, najbolje je opisao Jeremy Clarkson za volanom Mazde MX-5:"I am driving a perfectly balanced front engine rear wheel drive sports car. I mean, come on, life doesn't really get a lot better than this."

Spoj jednostavne mehanike, garantiranog omjera snage, težine, i vozačkih sposobnosti je ono u čemu je Mazda uspjela. 

Nažalost, dobar primjerak NA generacije nismo našli.

Tako smo prešli na plan Bpronaći isti model koji sam imao.

A i to je predstavljalo izazov, imao sam vrlo poseban model Mazde MX-5 NB generacije. Radilo se o modelu 1.8 iS oznake, odnosno Icon model (Informacije o modelu na linku - Mazda MX-5 Icon). Napravljeno ih je svega 750 komada, a imale su u odnosu na "običnu" Mazdu MX-5 tri važna dodatka: 6 brzinski mjenjač, blokadu zadnjeg diferencijala i veće disk kočnice. U prijevodu, 6 brzina, 1.000 kg i 140 konja. 
Richard Hammond je testirao davne 2001. godine
novi Icon model:



Imali smo sreće i pronašli svoj model. :)

Zašto Mazda MX-5?

Danas se vrlo jeftino može pronaći dobro ušćuvana Mazda MX-5 NB generacije. Moj savjet je da pronađete primjerak sa 1.8 motorom, po mogućnosti sa blokadom zadnjeg diferencijala. E sada, što gledati kod rabljene Mazde MX-5:

Karoserija - Lim

Kao i kod svakog rabljenog automobila, morate utvrditi da li je auto imao kakav jači sudar ili nije. Nisam jedan od onih koji se klone udarenih automobila, posebice jer poznajem izvrsne limare i mehaničare, bolje uzeti dobro složen auto nakon nekakvog sudara, nego nikada udaren i zapušten automobil. Fokus kod Miate imajte na mogućnosti izbijanja hrđe. Imajte na umu, gledate auto star preko 10 godina, unatoč pocinčanim karoserijama, Miate su na udaru atomsferskih uvjeta. Kako su na podu, a kod nas ima i snijega i leda, često su oštećene s donje strane što se da jeftino riješit.

Kad sam kod hrđe, Miata ima tedenciju na zadnjim kotačima (blatobrani) malo "procvijetat", to je uslijed kanalica koje odvode vodu s krova, i u pravilo to se da sanirati. Kod NA generacije, puno više stvari treba sanirati i pripaziti jer su to modeli stariji od 20 godina.

Motor

Mazda, vjerujem da je to dovoljno. Motori u Miati su ono zbog čega je Mazda poznata, i 1.6 i 1.8 motori nisu pokazali nikakve tvorničke probleme. U pravilu regularne izmjene ulja i redovni servisi su sve što će vas miata koštati.

Na motoru pogledajte standardne stvari, ima li negdje ulja po motoru gdje ne treba biti, curi li nešto, kakav odaziv gasa ima, generalno kako vozi. Jedine dvije mane ti motori imaju.Prvi je problem sa paljenjem, i to ponekad treba zamijeniti što je trošak od cca 200 eur. Simptom je da ponekad kada se upali, radi nemirno i na 3 cilindra.

Drugi poznati problem Miate je slave cilindar kvačila, koji zna propustit ulje, vrlo jednostavno se zamjeni, a jedino je neugodno kad vam se to dogodi na cesti, pa vam propadne kvačilo i ostanete u brzini (meni se to dogodilo, i uspio sam se vratit u 2. brzini)

Uvijek je preporuka nakon kupovine rabljenog vozila provjeriti remenje (kanalno i zupčasti ako ima - Miata ga ima), te promjeniti tekućine - ulje kočnica, ulje u motoru i rashladna tekućina. Trošak jedne izmjene ulja je u rangu 300 - 400 HRK (ulje 10W40 + filter zraka + filter ulja).


Ostale karakteristike

Bez brige, nisam zaboravio, krov. Da, krov. Pregledajte krov, kupujete cabrio, stoga krov je važna stavka. Novi krov košta između 1.000 i 2.000 EUR. Ako je vinily krov (onako kao koža), onda mora biti dobro održavan. Jedno od sredstva koje preporučujem za održavanje krova je Renovo, daje svjež izgled krovu i štiti ga. Poželjno je kada gledate Miatu, odvesti je do autopraone i testirati ima li negdje da curi voda, naime ponekad brtve popuste od vremena i sunca, pa se manifestira kroz neugodne lokvice vode u unutrašnjosti. Da vas odmah umirim, kada su jake kiše, negdje će se pojaviti male kapljice vode, to je sasvim normalno, vozite cabrio.Kupovinom Mazde MX-5 morate prihvatiti i činjenicu da se brinete za krov.

Kako Miata ide?

Kako vozi? Po mom subjektivnom i objektivnom mišljenju, value for the money, odnosno drive performance for the money je na strani Miate. Bilo da je 1.6 model ili 1.8 model, oni nisu napravljeni za brzine, od 0 - 100 km/h nije u rangu jačih roadstera (Z3, S2000...), no ono što Miata ima, nakon ravnine dolaze zavoji, a tamo je Miata doma. Komunikacija između vozača i Miate je nešto što se treba isprobati. Osjećaj vožnje je izvrstan, auto je dosta predvidiv, stoga imate potpunu kontrolu nad Miatom, no imajte na umu, vozite lagani RWD auto, stoga oprez na kiši i snijegu.

Kako ide?



Relativno brzo, no svrha Mazde Mx-5 nije da ide brzo na ravnom, najveći ugođaj imate pri regularnih 130-150 km/h, sa spuštenim krovom sam znao voziti i nešto brže (tamo gdje se smije) i nije tako loš osjećaj. Kabina je mala, stoga s dignutim prozorima i kapom na glavi, bez problema održavate brzinu spuštenog krova.

Ukratko nema tog testa Miata gdje opis vožnje nije opisan na način da Miata daje najbolji mogući osjećaj vožnje. I to vam je jednostavno tako. Miata voli visoke okretaje, i u pravilu se budi iznad 4.000 okretaja u minuti, gdje razvija i specifičan zvuk motora.

Kad sam kod vožnje, moram se osvrnuti i na potrošnju. Koliko Miata troši?

Razlike između 1.6 i 1.8 motora u potrošnji i nema. U gradu očekujte cca 10 litara na 100 km, ovisno o režimu, no u pravilu neće ići iznad toga. Otvorena vožnja je druga priča, ako imate 6.-tu brzinu, pri 130 km/h možete trošiti oko svega 6-7 litara na 100 km. Imajte na umu, vozite auto malog koeficjenta otpora zraka i male mase.



Na kraju, što zaključiti?

Predstavljanjem nove ND generacije Mazde MX-5, puno se rasprava vodi, da li bi vlasnici starih Miata trebali preći na novu. Generalni zaključak je da ne bi. Jedina generacija koja je malo skrenula s Miata filozofije je NC generacija, ona je donijela Mazdinu želju za praćenje trendovima, pa je zbog toga žrtvovala jedini smisao Miate - roadster filozofija - lagana šasija i dosta jak motor s minimalno tehnologije.

Isprobao sam ND generaciju i nadam se uskoro blog postu samo o ND modelu.



Zaključak je jednostavan, ako vam treba drugi auto (kao što je nama trebao), koji je pouzdan, zabavan i jednostavan za održavanje, pogledajte malo oglase, ima dosta dobrih primjeraka Mazde MX-5 NB generacije. NA generaciju preporučujem entuzijastima, NC generaciju ako baš morate, ND generaciju svakako preporučam ako vam je u budžetu.

Ako imate kakvih pitanja oko Miate, slobodno mi tvitnite @zriha .