Vespa putovanja: Pula-Trst

Nakon što smo zamjenili našu LX 125 ccm Vespu i uskočili u GT 200 Vespu, odlučili smo se na kratki road trip. :)

Društvene mreže i PR

Social Media and Public Relations are cousins but they arent the same thing. Problem koje tvrtke ne primjete je da obicno daju upravljanje drustvenim mrezama krivim ljudima.

Krizno on-line komuniciranje

Ovo nije jedan wanna-be "how to" , vec skup razumnih savjeta kako postupiti u "kriznoj" situaciji na drustvenim mrezama. Podijelio sam "krizu" na tri djela, Detekcija (prepoznavanje), Akcija i Win situacija (win-win u krizi).

Sve što ste željeli znati o kriznom komuniciranju

Krizno komuniciranje, kriza i upravljanje krizom su teme o kojima se u zadnje vrijeme mnogo govori, posebice pojavom dvosmjerne komunikacije na drustvenim mrezama, gdje takodjer postoje nacela kriznog komuniciranja o kojima sam pisao - Krizno On-line komuniciranje. Svrha ovog posta je uvod u krizno komuniciranje i sto sve ono obuhvaca.

Test: Audio-Technica AT-LP-120-USB

Dugo sam gledao model od Audio-Technice AT-LP120-USB i tako je došao trenutak da si ga priuštim. Napisao sam kratki test, i ukoliko ga razmatrate, pročitajte test.

Granice su samo u ljudskim glavama



Sjećam se tamo 90-tih, bio sam u osnovnoj školi, živio relativno sigurno u Zagrebu. Odlazio u školu i povremeno uz neke čudne zvukove, trčao iz škole i odlazio u podrum. U to vrijeme, naš se razred (iako jedan od najmanjih u školi - ispod 20 učenika) povećao, za nekoliko "čudnih" vršnjaka mojih godina, čudnih imena i čudnog govora. Tada sam prvi puta naučio da nismo svi isti, da nas ima različitih. 

Ti isti ljudi, u Zagreb su doveli svoju kulturu i nekulturu, neki su shvatili da je isti život u kući na selu kao i stanu u Mamutici, no s vremenom, mi smo se prilagodili na njih, i oni na  nas. Još sam bio mali, nisam potpuno shvatio zašto su oni došli ovdje, dok me nakratko, roditelji nisu odvezli u Hrvatsko Zagorje, tamo sam bio s bakom. Oni su sudjelovali u nekakvoj obrani, a mi smo bili na sigurnom. Tada se sjećam, bio sam tužan jer sam ostavio sobu punu igračaka, a uzeo sam samo ono što sam mogao, najviše mi je bilo žao ostaviti Commodore C-64 s kojim sam se taman počeo upoznavati, sjećam se prvih redova Simon's Basica. Bio sam tužan jer nismo imali sve na što sam naviknuo. Kasnije sam shvatio da sam bio izbjeglica, iako sam se nalazio u predivnom domu svojih rođaka. 



Većina prostora bivše Jugoslavije su izbjeglice, izbjegli od rata i smrti, nastanili se na prostore koji im nisu došli rođenjem, ostali ovdje i krenuli s novim životom. Zato me pomalo začuđuju komentari sugrađana, kao i njihov pogled na izbjeglice pred našim pragom. Kao da samo prije 25 godina nisu bili u istoj situaciji. Mislim da nema obitelji u Hrvatskoj koja nije imala doticaj s izbjeglicama, kako onima u obitelji (bližoj i daljnjoj) tako i u svojoj okolini. Neki su izbjegli iz jednog područja u drugi, drugi su izbjegli iz jedne države u drugu.


Prvo što me je zasmetalo su domaći mediji, koji su izbjeglice nazvali migrantima, migrant je po definiciji Webstera "Osoba koja se redovito seli sa svrhom pronalaska posla, posebno obrađivanja polja", izbjeglica je prema našoj Wikipediji "pojam koji u najširem smislu označava svaku osobu koja je bila zbog rata, elementarne nepogode ili sličnih okolnosti bila prisiljena trajno ili na duži rok napustiti svoju domovinu ili prebivalište." 

Kao što ni 90-tih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije nisu migirirali jer im se eto, migriralo, već su izbjegavali rat i smrt, tako su i ovi nesretni ljudi danas - izbjeglice.


Izvrsna ilustracija - "imigranti?"

Poznajem mnogo emigranata, i ne izgledaju baš ovako:




Nisu imali prilike napustiti svoj dom samo s vrećicom u ruci (kao naši Vukovarci nakon pada grada), već su emigrirali u Irsku, Njemačku, Veliku Britaniju i druge razvijene zemlje.
Najviše su me kao i uvijek pogodili komentari poput (citiram s profila Matije Babića) -  "Za ovo je kriva Amerika", "Nek odjebu jer su muslimani", "Sve su to isilovci", "Zašto bježe od rata ako su muškarci".


Sjećam se da su ti isti komentari bili 90-tih godina, posebice od strane stanovnika ne ratom pogođenih područja, poput Zagreba, koji su na "nož" dočekali izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.  Pa su komentari bili, "Ne trebaju nam ovdje", "Imamo mi i svoj rat", "Neka se bore u Bosni" itd.. Nažalost, ne mijenjamo se, i to je najopasnije što se može dogoditi za jednu zajednicu ljudi.


Želim samo reći, da ovi ljudi na granicama, su prvenstveno ljudi, pripadnici iste vrste kojoj se nadam pripada većina stanovništva Republike Hrvatske. Tim ljudima treba pomoći. Oni žele svoj život koji imaju iskoristiti na najbolji mogući način, i pri tome ne poginuti u nekakvom suludom ratu.


Granice su samo u ljudskim glavama i na kartama. Radi granica se umiralo i umirati će se, jer smo po prirodi teritorijalne životinje, no ipak apeliram na humanost koja nas izdiže od običnih primata, humanost da čovjek čovjeku treba pomoći.

Teroristi među izbjeglicama? Na to nemam komentara. 


Pokrenuli smo apel za pomoć izbjeglicama u Makedoniji i Srbiji! Evo kako možete pomoći:
Uplata na žiro račun u PBZ-u:
IBAN HR6923400091511555516
Poziv na broj: 14
Za uplate iz inozemstva SWIFT: PBZGHR2X
Internetske donacije na www.hck.hr Donacije putem poziva na telefonski broj 060 9011 (cijena poziva 6 kuna i 25 lipa, PDV je uključen.)





Vjerujete li svemu što pročitate na - internetu?


Vjerujete li? Ovaj blog post sam krenuo pisati kao poziv na diskusiju. Vjerujete li svemu što pročitate na internetu? Ja vam moram priznati, ne vjerujem. Uzmimo za primjer - Wikipedia. Često je citiramo, često na njoj provjeravamo činjenice i saznajemo informacije. Jeste li znali da je prije 10 godina napravljeno istraživanje časopisa Nature? Željeli su usporediti točnost Wikipedije sa točnošću enciklopedije Britannica. Od 42 znanstvena članka, koji su bili analizirani, pronađeno je 4 značajne greške, i na Wikipediji i na Britannici. 

Tu dolazimo do termina - vandalizam na Wikipediji. Posebice u politici, 2006. godine dodani su komentari na biografiju Američkog senatora Bill Firsta, komentari koje g. First nikada nije rekao. Kada se napravilo dodatno istraživanje, ispalo je da su te komentare dodali politički protivnici. Problem Wikipedije je što nju svatko može izmijeniti, odnosno svatko može dodati svoj komentar na neku temu. Dovoljno je taj komentar/unos potkrijepiti dodatnim izvorom / linkom, koji na kraju i sami možete kreirati.

Još jedno istraživanje je napravljeno nedavno vezano za točnost Wikipedije. Life's Little Mysteries napravio je istraživanje o točnosti Wikipedije u 2 područja - teorijska fizika i popularna glazba. U području teorijske fizike tema je bila dark energy, i prema znanstvenicima, unos na Wikipediji je preko 95% točan. Iznenadilo ih je kako su informacije kvalitetne.

S druge strane na području popularne glazbe, jedan pop band je otkrio 10 grešaka o sebi na Wikipediji koje su dodale razne kompanije i organizacije o bandu kako bi promovirale sebe. 

S ovime sam se i ja susreo kada sam na zahtjev, jednoj domaćoj glazbenici izmijenio informacije na Wikipediji. Toliko je bilo krivih informacija, da mi se požalila i rekla kako očito Wikipedija zna bolje o njezinom životu nego ona sama. A da ne kažem koliko sam puta naišao na krive informacije na Wikipediji u koje sam bio uvjeren da su točne, dok nisam provjerio na drugim izvorima.

Ispada da sam se ulovio samo Wikipedije, no Wikipediju sam uzeo kao primjer koji svi koristimo u svakodnevnom životu. Wikipediju često pregledavamo, i ono što sam u vlastitom kratkom istraživanju otkrio, Wikipedija je zbilja točna u znanstvenim i podacima sličnih tema. S druge strane, Wikipedija nije točna u temama poput glazbe, javnih osoba, glumaca, političara, pa čak i povijesti. Tako se 2013.-te godine na Wikipediji pojavio i "Specijalni rat protiv Hrvatske" kao unos na Wikipediji. 

Internet je najbolja stvar koja se dogodila čovječanstvu u zadnjih 100 godina. Osim što je spojila svaki kutak svijeta u jedno "globalno selo", također je omogućila laku dostupnost raznih informacija, mnogima koji nisu do tada imali pristup tim informacijama. Ali, internet je i najgora stvar koja nam se dogodila, osim što privatni život često više nema zaštite, također pun je krivih informacija, namjerno ili slučajno postavljenih. 

Zaključka nema, osim moje pitanje vama, vjerujete li svemu što pročitate na internetu? Vjerujete li čak ovom  blog postu? Da sam ga zbilja ja napisao, da sam zbilja pronašao ove informacije? :) 



Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.



Lav Cecil


Na ovoj fotografiji je lav Cecil (13 godina starosti), nažalost lav Cecil više nije s nama. Njegov lov koštao je 50.000 USD, i bio je ilegalan. Ako ste propustili medije ovih zadnjih par dana, velika se stvorila hajka na njegovog lovca, Waltera Palmera, zubara iz Minnesote. Lav Cecil bio je glavna zvijezda nacionalnog parka Hwange, kada je namamljen životinjom izvan prostora parka i pogođen strijelom iz samostrela, naime Walter voli loviti samostrelom. Nakon 40 sati agonije, lav Cecil je ubijen puškom, jer ga strijela nije odmah usmrtila.

Walter je izjavio: "To my knowledge, everything about this trip was legal and properly handled and conducted."

Ispred Walterove ordinacije

Zašto pišem o ovome, iako ne skrivam da volim meso, da, jedem životinje, no smatram da ubojstvo životinje iz "sporta" nije sport. To jednostavno ne može biti sport. Lov nam je pomogao da se prehranimo, nakon što smo civilizacijski popeli se na prvo mjesto hranidbenog lanca, hranu uzgajamo. Možete se složiti s mojim stavom ili ne, no žao mi je, na svom blogu jasno govorim svoj stav.

Isprika svim lavovima u ime homo sapiensa, mi nismo takvi, ovo je samo jedan loš primjer koji se nadam da će se brzo sankcionirati.
Do tada, pogledajte samo komentare na Walterovim stranicama zubarske ordinacije - http://www.yelp.ca/biz/river-bluff-dental-bloomington , čovječanstvo je svjesno da je ovo zbilja zločin. 

Za kraj, Arnie je rekao sve:


Stop killing big cats. Killing a lion isn't ballsy. Going into the octagon or joining the military - that's ballsy. Try...



Ljudi, balansirajte...


Da, balansirajte. Sad se sigurno pitate, što balansirat? Kad sam bio mlađi ( s nešto više kose na glavi), imao sam vremena za sve. Sve se stiglo, čak i 8 sati škole što nam je oduzimalo vremena (minimum koji nam danas oduzima posao), imalo se vremena. Poslije škole imalo se vremena za treninge, za bavljenje nečim što te u tom trenutku zanimalo. 


Kad se prisjetim srednje škole, balans koji sam radio bio je između škole, treninga i bavljenja robotikom. Sve se stiglo, u svemu se uživalo, ok malo manje se uživalo u školi, a malo više u treninzima i slaganju čudnih robota. I u tom periodu dobio sam prvu lekciju iz Balansologije, a to je, da treba balansirati između obaveza, hobija i društvenog života. 

Prva lekcija je bila vrlo bolna, rezultirala je prvim slomljenim srcima i prvim ljubavnim problemima.Tada sam shvatio da moje tijelo osim energetskog dijela ima i onaj emotivni, i onaj duhovni, naravno osim onog fizičkog. Sve te komponente trebaju biti u balansu. Kažem da sam tada to shvatio, ne da sam to naučio i dobro balansirat.




Problem današnjice je upravo balans. Život nas tjera naprijed i usput nas izbacuje iz tog balansa, te zlatne crte u sredini života u kojoj sve uspijevamo i pri tome smo duhovno i emotivno ispunjeni. Prvi puta sam osjetio ozbiljan disbalans kada sam osjetio zdravstvene probleme uslijed silnog tjeranja naprijed. Disbalans je put prema bolestima, i generalno prema nesreći. 


Disbalans znači da ulažete samo u jedno, dok drugo trpi. Primjerice ulažete 80% svog vremena u posao, 10% svog vremena ste iscrpljeni, 10% vašeg vremena odnosi na planiranje ostalih 80% i tako iz dana u dan. Stoga odlučio sam se malo educirati i poraditi na sebi, uz pomoć moje Ane. Tu sam naučio vrlo važnu lekciju, partner je taj koji vam mora unijeti balans u život, ako vas partner čini disbalansiranim, to nije dobar partner. Imao sam ludu sreću da sam naišao na Anu, i pri tome još sam joj se i svidio. Od tada, pola balansa drži ona. Stoga educirao sam se i počeo raditi na sebi. Zainteresirao sam se za budizam, skinuo hrpu knjiga na Kindle i počeo čitati, počeo čitati nešto što nije vezano za posao ili razonodu (beletristika), i osjetio se ispunjenim.


Napravio sam balans i u prehrani, obzirom na prijašnje sportove u kojima sam trebao dobivati kilograme, jesti puno proteina, odlučio sam malo uvesti promjene, tako obavezno jednom tjedno jedem ribu, što prirodnije pripremljenu. Našao sam odmor u pripremanju hrane, i to me zbilja opušta, posebice kada pripremam meso, i koristim prilike kao vikend kuhanje


Našao sam balans i u fizičkim aktivnostima, iako moram priznati, još mi je teško balansirati između posla i svih tih aktivnosti. No važno je prepoznati nedostatak balansa, i onda ga uhvatiti. 


Kada se upitam jesam li sretan i zadovoljan odgovor je naravno pozitivan, ali kada se upitam radim li sve dobro, pronalazim li vrijeme za sebe i za meni drage ljude, što radim da se osjećam bolje, jesam li dao sve od sebe u određenim segmentima i trenucima, kada sam najsretniji i što to točno radim da se u konačnici osjećam sretno i zadovoljno onda shvatim da sam ostvario ono što ja zovem balansom. Svaki dan posvetim jedan dio dana sebi, tjedno ispunim od svakog segmenta po nešto i jasno da sam sretan i zadovoljan. 


Život je lijep. A i nitko se još iz života nije izvukao živ. Život ima 100% smrtnost, stoga nema straha.


Ljudi, balansirajte... važno je...

Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.




Piaggio Vespa GT 200L - osobno iskustvo



Nastavljam sa serijom članaka o Vespi, nadam se da ću ih više promijeniti pa da ću imati više materijala za pisati. Naime ima sada već više od godina dana kada sam zamijenio Vespu LX 125 (Vespa LX 125 - osobno iskustvo) s Vespom Granturismo od 200 ccm. Da se razumijemo, bio sam prezadovoljan s LX 125, no glavni nedostatak je što je to zapravo mala Vespa, i nije udobna za putovanje za dvoje. Vespa GT 200 je najveća Vespa od svih, to se osjeti kada putuju dvije osobe, jer suvozač ima dovoljno mjesta za noge. Uz to, Vespa GT 200 je skoro duplo jača od Vespe LX 125, što puno znači za dvije osobe.

Mnogi me pitaju zašto Vespa, čak sam naletio na US forum o Vespama i tamo se jedan pitao, zašto Vespa, zašto ne motor? Teško je dati suvisli odgovor na to pitanje. Zašto volim meso, zašto volim popit Colu, zašto volim Sacher tortu, jednostavno volim. U Vespu sam se zaljubio prvi puta kada sam je vidio, model PX-200. 


Nikada nisam bio od motora, više sam volio 4 kotača, no jedino kretanje na 2 kotača je na Vespi. I da, Vespa je možda skuplja, Vespa možda ima male kotače, Vespa ima puno nedostataka, no kako bi rekli Vespaši, Vespa je način života, drugačiji tip kretanja. S Vespom mogu uredno svaki dan na posao, s Vespom mogu imati vikend izlete, Vespu kad vidim parkiranu, izmami mi onaj osmijeh na lice.

Vespa GT 200L

Neću ulaziti previše u detalje, podataka o Vespi GT 200 ima koliko želite, najbolji izvor je na ovom linku. Ukratko, 197,78 ccm, 21 KS, jedan cilindar, vodeno hlađen. Vespa GT 200 je teška 140 kg, ima kapacitet spremnika goriva od 9.5 litara. S jednom osobom a čak i s dvije postiže brzinu od 120 km/h, mogla bi i brže, no zbog kotača od 12" nije baš ugodno.

Kako je naslov osobno iskustvo, onda vjerujem da mnogi imaju različite dojmove Vespe. Putna brzine Vespe, za dulja putovanja (100 km i više) s dvije osobe je 80-90 km/h, tada se osjećate najugodnije. Kada ste sami, možete ići oko 100 km/h bez problema. Ovisi da li ste kao ja (motorist amater) ili pravi bajker koji je navikao voziti razne motore, razne snage.



Potrošnja Vespe je druga stvar koju me pitaju, ukratko s ovom Vespom sam sa jednim rrezervoarom (9.5 litara) došao od Osijeka do Zagreba, starom cestom. U prosjeku na 100 km grada, Vespa će potrošiti između 3.5 litara i 4 litre na 100 km.

Sad kad sam obavio potrošnju i brzinu, sljedeće je pouzdanost, odnosno servisi. Kao i svaka Vespa, odnosno motor koji dolazi iz Piaggija, ovo je vrlo kvalitetno napravljen motor. U pravilu nema posebnih problema, osim tzv. wobbly volan. Naime, Piaggiju se potkrala greška na cijeloj generaciji GT 200 modela, kod nekih modela, pri nekim manjim brzinama u jednom trenutku vam volan zapleše. Ništa opasno, ništa ozbiljno, no osjećaj koji ako niste znali vas naravno uplaši. Neki su taj problem pokušali kompenzirati dodatnim utezima na volanu, no bez pretjeranog uspjeha. Pa ako tražite polovnu Vespu GT 200, bez brige ako ima "wobbly" volan, nije joj ništa strašno.

Od dodatne opreme, obavezno uklonite onaj ružan plastičan tepih, osim što nije Vespa way, nije niti pametno jer izgrebe podnicu Vespe. Također, imajte na umu podesiti zadnje amortizere, posebice ako ste s putnikom. Najbolje ju je podesiti na najčvršće da vam ne pleše po rupama.

U pravilu, Vespa GT200 dobro upija rupe, no Hrvatske rupe na cesti su ponekad izazov na mekani talijanski ovjes, pa se pazite. Drugi savjet koji bih vam dao, kad god možete, stavite je na veliku nogaru, bočna nogara je cool, no čini Vespu nestabilnom, pa ne preporučujem da je koristite preko noći i slično.

Pretinci i oprema Vespe GT 200L

Ispod sjedišta je dosta veliki pretinac, koji nažalost ne prima full face kacige, već one male jet kacige. No korisna je za držati jakne i slično. Imajte na umu da je ispod toga motor, stoga sve što je osjetljivo na toplinu ne ide ispod sjedišta. Drugi pretinac je tzv. pretinac za rukavice, ispod volana. U njemu se nalazi i mali set nužnog alata. Dovoljan je za ključeve, dokumente i slično. Provjereno ne propušta vodu, stoga može biti i mobitel unutra tijekom vožnje po kiši.

Zadnja dodatna oprema je kofer. Vrlo korisna stvar, koja po nekima potpuno naruši izgled Vespe, po meni, Vespa s time izgleda još ljepše. Osim što vam nudi pozamašan prtljažni prostor, nudi nešto važno za suvozača, udoban naslon. Kofer vrijedi kupiti i nikad nećete požaliti što ste ga uzeli.

Vožnja Vespe GT 200L

Ukratko, gušt. GT 200 je dovoljno jaka da vam bude ok, no dovoljno slaba da ne bude opasna. Kako da to opišem. U gradu ste apsolutni car među četverokotačima. Od 0 do 80 km/h ste iznimno brzi, u rangu drugih maxi skutera od 200 ccm. Starom cestom od Zagreba do Rijeke kada ste sami, predivno leži i ide. 



Nemate problema obilaziti kamione, autobuse i sve automobile koji sporije voze. Fleksibilnost od 70-tak km/h do 100 km/h je zbilja dobra. Jedino u vožnji morate paziti na rupe, ne smijete zaboravit da ste na kotačima promjera 12", što je u rangu starog Fičeka.

Vožnja s putnikom

Kao što sam već napomenuo, imajte na umu da 22 konja na dva putnika je i dalje relativno ok. S putnikom osjetite gubitak ubrzanja, no postižete putnu brzinu od 80-90 km/h bez problema. Dulji put kočenja nisam pprimijetio A kada smo Ana i ja išli za Trst, puni tereta, klizili smo cestama vrlo glatko, bez ikakvih problema i što je najvažnije, nismo smetali normalnom odvijanju prometa.


Do you Vespa?

Da ne duljim, da me pitate na ulici: "Hej jel bi mi preporučio Vespu GT 200 ?" Moj odgovor bi bio, da, preporučujem. Jako sam zadovoljan svojom Vespom GT 200, jedino što bih sada razmatrao je nadogradnja na novu Vespu GTS 300 ABS, iz dva razloga, prvi je očit, ABS, drugi je što iako je to ista Vespa kao i moja Vespa GT 200, napravili su predivnu instrument tablu (model 2015.) i dodali USB punjač te Vespa aplikaciju.

Ja vam samo mogu garantirati, jednom kad probate Vespu, to je to, postajete Vespaš, a onda si mašemo kad se vidimo na cesti.


Hibridni vikend s Toyotom Yaris hybrid


Ljubitelj sam automobila, priznajem, jednostavno volim automobile. Na svoj 18-ti rođendan sam izvadio vozačku, odmah ujutro,jedva sam čekao sjest za upravljač svog prvog automobila. U to vrijeme imao si na izbor par “atraktivnih” modela za prvi auto - Peglica, Yugić, Stojadin, Kadett... ja sam odabrao VW Bubu iz 1972. godine, to je bio moj prvi auto. Uvijek sam kupovao aute po modelu i godinama, nikad se nisam previše zamarao da li je auto star 10, 15, 20 ili više godina. Sviđali su mi se modeli i generacije, primjerice tiha patnja su mi dva luksuzna modela Mercedes S klase W140 generacije, popularni Genscher i BMW 7 E38 generacije. Godine 2001. prvi puta sam zamijetio Toyotu Prius. Veliki sam Toyotin fan, imao sam čast biti vlasnikom legendarne Toyote Ae86 GT, poznatije pod imenom Hachi-Roku.

Goriva i kretanje

Posjedovao sam automobile na benzin, benzin + plin i evo sada dizel, no hibrid kao koncept mi je me je ozbiljno zainteresirao prije 10-tak godina. Koncept imati dva pogonska goriva u jednom vozilu, struja i benzin, nešto je što nam sigurno otvara vrata budućnosti, odnosno sadašnjosti. Naravno tu su i potpuno električni automobili, te hibridi koje se mogu i puniti. Kako se čovjek danas kreće, sigurno neće biti isto za 30 godina, osim što moramo razmišljati o našoj planeti, moramo razmišljati i o optimalnom korištenju pogonskih goriva. Stoga, hibrid je izvrstan prijelaz na potpuno električno vozilo.

Imao sam prilike družiti se s full električnim autom, Citroenom C-zero o kojem sam napisao blog post- Test - Citroen C-Zero


Na prvi spomen imena Yaris, mnogi imaju averziju, averziju jer auto od početaka kao i Nissan Micru, prati ugled malog, gradskog i ponekad više ženskog nego muškog automobila. Nova Toyota Yaris, koju mi je omogućio dragi prijatelj Darijan Kosić, razbija sve ove predrasude. Nova Toyota Yaris je zapravo velik auto, agresivnog i atraktivnog izgleda, lijep i u rukama muškog i ženskog spola.

U ovom tekstu dosta ću Yarisa uspoređivati sa svojom staricom i krstaricom, Lancijom Lybrom karavan s 2.4 JTD  motorom. No pokušati ću vam što vjernije pokazati kako izgleda nova Toyota Yaris hibrid, što znači manje teksta više fotki i videa.

Ono što najviše dominira Toyotom Yaris je taj predivan i agresivan prednji kraj:



Ostale fotografije:




Video pregled Toyote Yaris:


U Yarisu se skriva provjereni 1.5 VVTi motor iz prvih generacija Toyote Priusa. Uz izvrstan CVT mjenjač i ozbiljan zvuk, Yaris vrlo brzo dolazi do željenih brzina, a uz električni zvuk, daje osjećaj snage.



Toyotu Yaris smo odveli na put prema Istri, autoputom Zagreb - Rijeka, pa onda preko Učke na Istarski ipsilon do Vodnjana. Na autoputu pri regularnoj brzini 130 km/h Yaris održava jako dobro, malo je glasan u usporedbi s mojom Lancijom, no fino klizi autocestom s potrošnjom između 5 i 6 litara benzina na 100 km.



Vožnja u gradu je snaga hibrida, svaki noviji dizel većeg obujma i snage može postići potrošnju od oko 6 litara na 100 km na autocesti pri ujednačenoj brzini, no u gradu se to onda zna povečati i na 8 litara na 100 km. Yaris sa svojim električnim pogonom ozbiljno smanjuje gradsku potrošnju, a gradske gužve vam postaju odmor, ne opterećenje, jer je auto tih, miran i udoban. Također, prestajete gledati i pratiti cijene goriva, jer vam zapravo nije ni važno. Dosta toga prođete na struju, čija baterija se brzo isprazni ali brzo i napuni. Pulski lungomare smo prošli kompletno na struju, bilo je poputno zabavno gledajući slučajne prolaznike koji se iznenade kada im se pojavi potpuno tihi automobil.



Toyota Yaris dobro leži na cesti, osobno bih na njega stavio nešto širi profil guma, s time svjesno utjecao na potrošnju, no ležanje bi bilo nešto bolje. Ovjes je fino tvrd, odaje čvrstoću i napetost. A pri većoj brzini nije bilo neugodnog ljuljanja kod zavoja, što je u mojoj knjižici veliki plus (kad se samo sjetim kako mi se Grand Cherokee ljuljao - da znam, to je sasvim druga klasa automobila).

Vožnja Toyote Yaris hibrid:

Najbolji dio auta je koji sigurno morate nadoplatit - cruise control, odnosno tempomat. Izvrsna stvar, iako ponekad živcira zbog neujednačenosti i nekulture vožnje naših ljudi na autocesti, pa teško možete pogodit zlatnu brzinu u kojoj ne morate konstantno kočit i ubrzavat. Ja sam otkrio da je između 140-150 km/h idealno, ta brzina vas neće umorit, neće uspavat, a niste opasno brzi što znači da ste sigurni i od presretača. Osim toga, pri tim brzinama, svaki model optimalno troši.

Tehnologija - gadgets

Kad bih rekao svojoj Ani da idem u Toyota Centar kupit Toyotu Yaris, ili Auris, ili Prius hibrida, rekao bih joj da idem kupit gadget, ne automobil. Gadget na četiri kotača. Tako možete gledati na svakog hibrida, pa tako i na Toyotu Yaris. Toliko zanimljivh stvari koje vozača i suputnike drži zainteresirane, da je to nevjerojatno.

Toyotin središnji dio za upravljanje je izvrsno riješen, jedinu zamjerku, ali zbilja jedinu sam našao u prikazu ekrana na suncu. Sunce i ekran su posvađani, pa ako vam jako sunce tuče direktno u ekran, nećete vidjet puno informacija na njemu. To je ne zbog kvalitete ekrana, nego zbog touchscreen folije, jer ekran je osjetljiv na dodir, što uvelike olakšava rad s funkcijama. A kad sam kod funkcija, funkcija ima previše, od telefona (Bluetooth), navigacije, kamere za vožnju u rikverc (totalno super stvar) do upravljanja i pregledavanja putnih postavki i potrošnje energije. Zanimljivo je tijekom vožnje bacit pogled na način korištenja pogonskih grupa i baterija, pa tako kad kočite, sva energija je usmjerena na baterije, što je lijepo grafički prikazano.

No da ne tipkam previše, snimio sam video:




USB je must have u autu, osim što puni bateriju mobitela, Toyota je vrlo jednostavno prepoznala moj HTC One M8 i automatski počela reproducirati sadržaj s mog mobitela. Zvuk u autu je dobar, ne mogu reći savršen, jer ipak dolazim iz Lancije koja ima 8.1 Bose sustav (zbog toga sam je i birao), ja sam freak za glazbu, i tu bih dodatno investirao u aftermarket zvučnike.

Sve u autu lijepo stoji, tipke su tamo gdje trebaju bit, nisam našao niti jednu nelogičnost. Čak i upravljanje tempomatom koje kod mnogih auta može biti zbunjujuće, ovdje je jednostavno. Stoga, vrlo lako se možete naviknuti na unutrašnjost Yarisa. Meni se zbilja svidjela.

Unutrašnjost

Sjedala su dosta tvrda, dobro drže tijelo. Unutrašnjost je atraktivna, modernog dizajna. Većini će se svidjeti. Materijali izrade su relativno kvalitetni. Za takav auto nemojte očekivati premium materijale, no na svakom dijelu auta su pomno odabrani materijali. Također treba se misliti i na težinu, pa je dosta elemenata izrađeno od lagane plastike.

U kratko, interijer je lijep i atraktivan kao i eksterijer.

Aktivan vikend s hibridom

Kao što sam već prije rekao, hibrid nije samo način vožnje, tip automobila, ili tehnologija. Hibrid je način na koji gledate na svijet oko sebe. Osim što mislite na planetu na kojoj živite, vi se odjednom alternativno krećete, više niste mainstream, postajete drugačiji. Upravo je to razlog zbog kojeg mnogi uzimaju hibride. Uz to, jeftino se krećete okolo, što znači da imate više u kućnom budžetu, češće se krećete i odlazite na razne izlete. Baš zato smo testnog Yarisa uzeli za vikend u Istri, odlučili smo se malo kretat, drugačije. Posjetili smo prijatelje u Vrsaru, vozili se oko Limskog kanala, jednom riječju uživali u tišini kretanja.


Vožnju u hibridu mogu usporedit s jedrenjem, to je tiho kretanje cestom, uz minimalan trošak resursa. Odjednom počnete drugačije percipirati cestu i prostor oko sebe. Potpuno zanimljivo iskustvo je čuti samo vjetar, kotače na asfaltu i zvuk ceste. Slično kao u električnom autu.
Stoga uz poticaje i povoljnu cijenu, nova Toyota Yaris hibrid može biti vaša za vrlo atraktivnu cijenu ako još u to uračunamo manju potrošnju goriva, pouzdanost i optimizirane servisne intervale, vi dobivate vrlo kvalitetan način prijevoza.

E sad, da me prijateljski pitate: “Ej, što misliš, da kupim novog Yarisa hibrida?” , moj odgovor je: “Da, kupi ga i iskoristi poticaje!”. Nećete poželjeti, posebice ako vam je 80% vožnje po gradu a 20% na otvorenoj cesti. Manja tročlana obitelj će biti zadovoljna i prtljažnim prostorom, za one većeg kapaciteta, tu su veći modeli poput Aurisa i Priusa. Početna cijena Toyote Yaris hibrida je oko 120.000 HRK, uz to možete ostvariti 30.000 HRK poticaja.

Hvala projektu Eko-vozila na ustupljenom modelu Toyote Yaris koji je došao iz Toyota Centra Hrvatska.



Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.

B.B.King 16.09.1925. - 14.05.2015.



Riley B. King poznatiji kao B.B. King, napustio nas je 14.05.2015. utjecaj koji je imao na svjetsku glazbenu scenu je zbilja ogroman i po mome mišljenju nemjerljiv. Velikan bluesa, Blues Boy King napravio je puno za skoro svakog blues pjevača na svijetu. Uveo je mnoge novitete u sam blues, te je jednostavno definirao blues kao glazbeni žanr.

Tijekom svog otkrivanja vrsta žanrova glazbi, i onoga što mi najviše odgovara, kada sam krenuo s bluesom, krenuo sam prvo s John Lee Hookerom  te nastavio s T-Bone Walkerom, no zaustavio sam se na B.B.Kingu koji je ubrzo postao moj najomiljeniji pjevač / gitarist. 

B.B.King je odrastao u vrlo lošim uvjetima, radio od rane mladosti teške fizičke poslove, i kada je prvi puta primio gitaru, shvatio da je to što želi radit, od tog trenutka do vječnosti, B.B. King će biti u društvu velikana.  Stoga B.B. King nije samo običan izvođač, on je puno više od toga. On je inspiracija. 

Zbilja me pogodila smrt velikana bluesa. Kralja bluesa. Žao mi je što nisam uspio biti niti na jednom njegovom koncertu. Stoga ako ste prvi puta čuli za B.B. Kinga, poslušajte:




Jedan od izvrsnih blues/rock festivala - Crossroads, Eric Clapton i B.B.King



Jedan od najpoznatijih albuma Eric Clapton i B.B.King - Riding with the King:

U2 i B.B. King



Za kraj ću ostaviti ovaj predivan dokumentarni film o B.B. Kingu - The Life of Riley

U ovom gadgetu postoji pogreška