Što je novo na blogu?

Prošlog ljeta družio sam se s Teslom Model X, pa je najbolje u ove hladne zimske dane pred nama prisjetiti se toplih ljetnih dana, zar ne? No prije nego što krenem s tekstom o Tesli Model X, skrenuo bih vam pažnju na nedavno najavljeni poduhvat Teama Tesla koji sačinjava Saša Cvetojević (koji mi je posudio Teslu) i Oleg Maštruko. Njih dvojca su se odvažili na ludi rally do Banjula u Africi. A pratiti ih možete na stranici http://www.teslaelectricconnection.com/

Ok, kada ste ih podržali, sada možete nastaviti s ovim blog postom. Nema potrebe za posebnim uvodom, mislim da svi na planeti znaju tko je Tesla bio, što je Tesla danas kao tvrtka, i što proizvodi. Tesla već godinama radi revoluciju u auto industriji sa svojim električnim automobilima pa je tako ušla i u SUV kategoriju  s Modelom X zanimljivog dizajna, no o tome nešto kasnije. Cijena Tesle Model X je od 80.000 USD pa na više, i u tom cjenovnom rangu spada u luksuzne SUV-ove. 

Tesla Model X

Tehničke specifikacije Tesle Model X

Kao svaki propisni SUV, Tesla Model X dolazi sa stalnim pogonom na sva četri kotača (AWD) i to u 3 varijante:
AWD 90D
AWD P90D
AWD P100D

Razlika je u baterijama i snazi, a Tesla Model X ima masu od
2.300 do 2.500 kg ovisno o modelu. Rekli bi smo standardna masa za SUV, no ono što nije standardno je ubrzanje od 0-100 km koje je oko 3 sekunde, razlog tome je standardnih 259 konjskih snaga na prednjim i zadnjim kotačima te instant okretni moment od preko 600 Nm. Vrlo je teško pronaći detaljne specifikacije Tesle Model X, općenito, ovakvi automobili su namijenjeni kupcima koji se ne zamaraju snagom, okretnim momentom i svim onim stvarima koji se mi stari dinosauri zamaramo. 

Impresivno je saznanje da Tesla Model X može vući teret od 2.250 kg, samo za usporedbu, prosječni automobil vuče oko 1.000 kg tereta (standardna kamp kućica vam ima oko 600 kg). 
Test Tesla Model X:



Dizajn

Teslu Model X ili volite ili mrzite. Jedan od onih dizajna koji će na prvu nekome sjesti, a nekome neće. Ako vam se ne sviđa, bez brige, što ga više gledate, neće vam se svidjeti. Ako ga usporedim s trenutnom ponudom luksuznih SUV-ova, rekao bih da je vrlo suptilan, nema toliko agresivnu "njušku", odnosno prednji kraj. Kao Tesla Model S na steroidima. Izgleda da je Tesla odlučio uzet model dizajna svojih automobila na način da su svi skoro pa slični. 


Naravno, u dijelu oko dizajna ne mogu zanemariti zadnja angel wings vrata. Koja su zbilja impresivna, kada ih gledate dok su zatvorena i otvorena a posebice kada se otvore, ali i iz unutrašnjosti, dok sjedite na zadnjem sjedištu. 


Silueta Tesle Model X je također lijepa, ostavlja kompaktan dojam, unatoč tome da se radi o poprilično velikom SUV-u. Ono što je super je kada su ovako vrata zatvorena, na prvu uopće nemate dojam da se radi o angle wings vratima. 


Stražnja strana otkriva u dva detalja da se radi o snažnom i luksuznom SUV-u. Prvenstveno kromirana lajsna daje dojam luksuza, a decentno krilo, daje dojam njegove snage i brzine. 


Generalno gledano, Tesla Model X je vrlo lijep i skladno napravljen SUV. Nije toliko futuristički koliko bi se očekivalo od električnog super SUV-a. Tu se referiram na novi dizajn Toyote Priusa koja izgleda kao da je došla s druge planete. Za Model X bi lako pomislili da se radi o luksuznom SUV-u opremljenom nekim jakim turbo V8 motorom. 

Unutrašnjost

Kao i kod Tesle Model S, ono što vam prvo upada u prvi plan je ogroman zaslon na kojem upravljate sa skoro svim funkcijama Tesle Model X. Dizajn je vrlo lijep, nije nešto na što smo naviknuli kod luksuznih SUV-ova poput Mercedesa ML/GL klase, Audi Q7, Volvo XC90 ili čak kod US modela poput legendarnoga Cadillac Escaladea. Dizajn je vrlo jednostavan, s elementima drva (iskreno nisam uspio utvrditi jeli pravo drvo ili imitacija drva). 


Usudio bih se reći da mi je dizajn nešto ljepši od Tesle Model S, sve izgleda nekako dorađeno. Drago mi je da Tesla kao auto kompanija raste i s novim modelima. Nama Europljanima i dalje djeluje dosta američki, posebice ako ste se susreli s američkim automobilima. To se primijeti da unutrašnjost nije na razini sličnih automobila. Naime ima dosta škripanja, i materijali baš nisu na razini primjerice Cadillac Escaladea, Range Rovera ili GL klase. 



Sjedala su udobna, nisam puno km prošao, no vjerujem da ne umaraju čak i na duljim putovanjima. Ukupan dojam unutrašnjosti mi je vrlo pozitivan. Dosta toga je intuitivno, pa nema potrebe googlati gdje se što nalazi. Tesla je zbilja pojednostavio korištenje, tako da već kroz koju minutu znate gdje se što nalazi. 

Vožnja

Najbolje je opisati je videom:



Dodao bih još, da ako niste nikada probali električni automobil, bez obzira na kakav benzinski/dizelski ste vozili, čak i koliko konja ti auti imaju, i dalje ćete biti impresionirani instant snagom i momentom koju vam električni automobil daje. 

Sama vožnja je vrlo ugodna i udobna, imate osjećaj da ste potpuni vladar ceste. Osim instant snage, kočenje je dosta dobro, ipak treba zaustaviti takav ne mali SUV s velikih brzina. Zanimljivo je da kada ga usporedim s terencima, poput Grand Cherokeeja, Model X je vrlo stabilan u zavojima i nema toliko ljuljanja.

Nisam bio u prilici niti bih se usudio isprobati autopilot, no to je i zato jer sam odabrao staru cestu za vožnju a ne autoput. Ipak, također impresivno je vidjeti koliko Tesla ima senzora koji konstantno prate što se oko vas događa na cesti, što da je vrlo dobar osjećaj sigurnosti tijekom vožnje. 

Zaključak

Tesla Model X je uvjerljivo poseban SUV. U 2018.-toj godini, mislim da nema potrebe govoriti o budućnosti električnih automobila. Moramo smanjiti Co2 emisiju, ne samo industrije nego i svi automobili. Kako petrol head, i dalje ću voljeti dobar stari benzinski, s turbom ili kompresorom, po mogućnosti V6/8/12 motor koji daje gušt u vožnji, no moram priznati da snagu koju električni automobil isporučuje je nešto što je eto i Rimac Automobili dokazao sa Concept One - vrhunske performanse. 

Naravno postoji i negativna strana priče. To je moja osobna nelagoda ili strah. Saša me uvjerava da to nije tako u razvijenim državama, no ono što bih podijelio s vama je taj osjećaj paranoje za sve nas koji smo naviknuli na dizelske/benzinske automobile.

Dok vozite električni automobil, 2 stvari su vam konstantno na pameti:
- gdje je sljedeći charger i jeli slobodan
- koliko mi je realno kilometara ostalo doći do chargera

Kako sam bio u peaku turističke sezone, dogodilo se da su u Puli dva chargera konstantno bili zauzeti, jer sve više i više turista dolazi s električnim automobilima na ljetovanje, i to je poruka Hrvatskoj da ako želi biti konkuretna turistička destinacija, da treba poraditi i na toj infrastrukturi. 

Tako da sam cijelo vrijeme bio malo napet, a punjenje preko noći kroz kućnu električnu mrežu je vrlo sporo, a i trebao sam se snaći za produžne kablove (na 2. sam katu). 

Zapravo sve je to psihološki, trebate samo promijeniti način razmišljanja, no opisati ću vam realnu situaciju, električni automobil vs običan automobil:

Običan automobil situacija

Stiže vam poruka od frenda, nalazite se u Puli, i zove vas na roštilj u Poreč. To vam je cca 60 km, ukupno 120 km u oba smjera. Vaš automobil je na rezervi, imate samo 100 km do praznog spremnika. Sjedate u automobil, i točite na prvoj benzinskoj postaji.

Električni automobil situacija

Stiže vam poruka od frenda, nalazite se u Puli, i zove vas na roštilj u Poreč. To vam je cca 60 km, ukupno 120 km u oba smjera. Vaš automobil ima oko 100 km do praznih baterija. I sada ste u problemu. Gdje je najbliža punionica, koliko vam treba da se dopunite, hoće li biti slobodna punionica u Poreču i slično..

To vam je glavna razlika u planiranju kretanja.

Za kraj, pitanje, jel bi kupio Teslu Model X? Da imam potrebu za tako velikim autom i bih, no ne bih imao hrabrosti kao Saša i Oleg da odem na rally s njime, vjerojatno bih se kretao samo po gradu, a za van gradsko kretanje imao bih dobar stari automobil. 



Ako do sada niste čuli za Too Loud Fest, onda neka vas bude sram, ali šalu na stranu, kao uvertiru u the event godine, jučer sam posjetio otvorenje izložbe Too Loud Audio Design. Naime stvar je jednostavna, na jednom mjestu, našlo se najviše nagrađenih dizajnerskih audio proizvoda, mogli bi reći u ovom dijelu Europe. Ove dragulje drže naši razni distributeri na lageru, i osim što impresivno sviraju, oni impresivno i izgledaju. 

Izložba se nalazi u ORIS Kući arhitekture, Ul. kralja Držislava 3, Zagreb, i traje od 21. do 25. 11. 2017.  otvorena je radnim danom od 9 do 17 sati, a u subotu od 10 do 15 sati. Upad je free! 

Iza ovih uređaja stoje potpisi poznatih svjetskih dizajnera poput, Marcela Wandersa, Jakoba Jensena, Rossa Lovegrovea, Jakoba Wagnera, Livia Cuccuze i drugih.

Da podjelim malo fotki s otvorenja i također da vas podsjetim da je Too Loud Fest 2017. počinje ovog petka 24.11. i traje do 25.11. cijeli dan. Sve informacije potražite na stranicama Festa - http://tooloud.co/tlf2017/




 




Javili su mi se iz Infobipa da i ovog svibnja organiziraju veliku regionalnu Dev Days konferenciju u Termama Tuhelj u subotu 13.05. stoga ubacite si datum u kalendar. Kako su mi rekli iz Infobipa, na programu su predavanja Juergena Hoellera, suosnivača Springa te Gojka Adžića i Stephena Carvera, vodećih stručnjaka u području razvoja i isporuke softwarea, razvoja arhitekture te kriznog menadžmenta.

Što donosi Spring 5, najnovija generacija ovog frameworka? Koje su prednosti arhitektura građenih bez fizičkih servera? Možemo li na primjerima iz prošlosti sagledati budućnost razvoja softvera? Kako je NASA uvidjela vrijednost komunikacije, organizacijskog učenja i procjene rizika? Kako je uhvaćena u zamku grupnog mišljenja?

Sve odgovore ćete pronaći na Dev Days 2017. 

POZIV NA IZLAGANJE 

- Program je ove godine otvoren i za izlaganja gostiju - programera koji su riješili neki problem na originalan način, ili imaju zanimljive projekte koje žele predstaviti developerskoj zajednici. 



Ako imate zanimljivu temu o kojoj želite govoriti, prijavite je već danas putem ove stranice ili se javite mailom na dev_days@infobip.com, navode iz Infobipa.

Za više informacija posjetite stranice Dev Daysa 2017. - https://www.infobip.com/en/dev-days

Sva izlaganja će biti na engleskom jeziku. Konferencija je lani okupila 300 programera iz regije.

Još prošle godine započeo sam seriju “Hibridni vikend”, a jedan od automobila koji mi je ostao u jako dobrom sjećanju bila je nova Toyota RAV4 hybrid (Test pročitajte ovdje - LINK). Sada sam dobio nešto neočekivano, odnosno nešto vrlo uzbudljivo, novu Toyotu C-HR. Toyota C-HR donosi osvježenje u ponudu Toyotinih modela, kako osvježenje u samoj klasi mini SUV-a, tako i osvježenje u samom dizajnu. Smatram da je Toyota C-HR prvi hibridni automobil koji izgleda nevjerojatno atraktivno. Sigurno se pitate što znači oznaka C-HR, nas starije to dosta podsjeća na Hondu CRV, no nema nikakve sličnosti s tim modelom. Toyota nazivom C-HR unosi, ili bolje rečeno, stvara novu kategoriju automobila - C - coupe , H - high , R - rider. Coupe High Rider, što bi iz naziva značilo, veliki coupe, odnosno visoki coupe. Unatoč tome što u nazivu nosi Coupe, Toyota C-HR je poprilično veliki SUV sa 5 vrata. Da vas ne zamaram s dugim uvodom, u nastavku test.

Test Toyota C-HR (oprema: C-ULT hibrid)

Toyota C-HR kreće s cijenom već od 159.900 HRK, a testirani model je s Ultra opremom (C-ULT) koji košta otprilike 260.000 HRK. Toyota nudi dva tipa motora za C-HR, jedan je 1.8 hibridni s 122 KS koji sam imao na testu, a drugi je 1.2 turbo motor od 116 KS. Oba modela su benzinska, popularni D4D nije dostupan. Što se tiče pogona, na žalost (moju jer ozbiljno razmatram ovaj automobil), hibridni model ne dolazi s pogonom na sva 4 kotača, dok 1.2 turbo model s pogonom na sva 4 kotača možete pronaći već za 209.000 HRK, što je pop meni jako dobra cijena za 4x4.


Tehničke specifikacije Toyote C-HR hybrid

Toyota C-HR hybrid dolazi s dobro poznatim 1.8 motorom od 122 ks i 142 Nm okretnog momenta. Uz to, prijenos ide preko CVT mjenjača, o njima sam pričao i u prijašnjim testovima, a vam koji čitate samo ovaj test, ukratko, kontinuirani je prijenos, odnosno da pojednostavim, ako ste vozili “običnog” automatika, na CVT-u nemate osjećaj prijenosa brzina. Odnosno jako slično kao da vozite skuter bez brzina, samo gas. Masa Toyote C-HR je 1460 kg, što je dosta u odnosu na to da ima 122 ks.

Dizajn

Predivan je, i točka. Prednji kraj vrlo agresivan, bočna linija je jednostavno izvrsna, jedina mana je stražnji kraj. Nikako da se naviknem na taj trend zadnjih velikih lampi u obliku bumeranga. Ako pogledate zadnji kraj nove Honde Civic, onda vidite da su vrlo slični. Ono što vam sigurno ne piše na stranicama Toyote, ili vam neće znati reći u Toyotinom salonu, naime Toyota C-HR je vrlo atraktivna. Što to znaći: Sjedim u autu na parkingu, i prilaze mi tri dečka i jedna cura, s hrpu pitanja, kakav je auto, tko ga proizvodi, da nikada nisu vidjeli takav auto. Druga i česta situacija, stojite u koloni, čekate zeleno svjetlo, a osjetite da svi bulje u vas, doslovno. To je Toyota C-HR.


Interesantno je kako su ovaj C - coupe opravdali. Stariji će se sjetiti starih Alfa Romeo modela, stare 156-ice koja je imala zamaskirana zadnja vrata na naćin da su kvake zadnjih vrata ugrađena u sama vrata. Isti efekat je napravila i Toyota. Na C-HR-u zadnja vrata su zakamuflirana, kada još tome dodam crna zatamnjena stakla, crni krov, tada imamo taj dojam da je C-HR pravi coupe.




Dodajte k tome i atraktivne aluminijske felge od 18 cola, i dobili ste pravi sportski i futuristički mini SUV.

Unutrašnjost

Dizajn unutrašnjosti je u skladu s vanjskim dizajnom. Ponekad to nije bilo tako, uvijek bih me razočarala nesparenost vanjskog i unutrašnjeg dizajna, primjer, futuristički vanjski dizajn i onda prosjećna unutrašnjost. Kod Toyote C-HR-a toga nema, unutrašnjost je futuristička, no jako funkcionalna i kvalitetna. S obzirom na kompletnu opremu s kojom je došla testna Toyota, izdvojio bih lijepa sjedala od kože. Sve je bilo dosta intuitivno riješeno, tako da nije bilo potrebe tražiti po user manualu gdje se što nalazi.



U unutrašnjosti najbolja investicija je u JBL premium audio sustav koji košta 5.900 HRK i dolazi sa čak 9 zvučnika, u tu svrhu napravio sam posebni demo video:



Mana naravno ima, naišao sam na jednu dosta malu, a to je nedostatak osvjetljenja utora za USB. Zvuči blesavo, no po noći ako idete ukopčati USB memoriju u USB utor kako bi slušali glazbu, to je skoro pa nemoguće. Jednostavno niti jedno osvjetljenje unutar kabine ne osvjetljava USB utor. Druga mana tiče se zadnjeg sjedišta, prijatelj koji se vozio iza primijetio je da mu nedostaje ručica iznad vrata za koju bi se mogao primiti, a ja meni nedostaje i onaj središnji naslon za ruku, tako da iza kada sjedite, nemate se za što oslonit.

Oprema

Toyota C-HR koju sam dobio na test dolazi s C-ULT opremom. Ona dolazi s plavom bojom i crnim krovom, a aluminijski naplatci su 18 cola i u cijeni su paketa. Osim plave, možete imati Siva Ash i Metal Stream a uz nadoplatu od 1.400 kn dobivate i bijelu pearl boju također ima i nekoliko aluminijski felgi za nadoplatu.


Također testna Toyota je došla s Tech paketom vrijednim 10.000 HRK koji donosi parkirne senzore, senzor mrtvog kuta (jako korisna stvar), LED osvjetljenja i slično. Kožna sjedala su 7.900 HRK i isplate se svake kune. A kao što sam rekao, 5.900 HRK je JBL Audio sustav koji također vrijedi svake kune. Također dodatne opreme ima dosta, parkirni senzori su cca 4.000 HRK a Touch 2 with Go navigacija je 5.800 HRK.

Tako opremljena
Toyota C-HR košta skoro 260.000 HRK i ovo je kod konfiguracije:


Vožnja Toyote C-HR

Slično kao i vožnja Toyote Rav4 hybrid, jako slično. Ako ste se vozili u hibridu onda znate što očekivati. Ako niste, jedino na što se morate naviknuti je na CVT mijenjač i buku koju stvara motor prilikom ubrzanja, to je sasvim normalno, no nekome tko je prešao s dizela ili benzinca će biti prvih par km čudno.


Snage ima dovoljno, 122 konja je ok, no kažem meni je to ok, iako bih volio da je bar 140 ili 150 konja, onda bi to bilo onako taman. No to zbilja ovisi o vašem načinu vožnje i što vam treba. Mene nisu smetale konjske snage, nikada.

Kao i prijašnja Toyota, Toyotin Safety Sense je vrlo bogat i koristan paket sigurnosnih opcija. Izdvojio bih radar, koristan za vožnju na autocesti, gdje Toyota korigira svoju brzinu u odnosu na automobile ispred vas, također tu je i korigiranje pravca vožnje, u slučaju da pređete liniju na cesti bez upaljenog žmigavca, Toyota zaključuje da to slučajno radite, upozorava vas i čak korigira upravljač. Ovaj sustav sam pokušao namjerno prevariti na autocesti, ali nema šanse, čak pri 130 km/h, pustite volan (što ne preporučujem) i auto se sam korigira unutar linija.


Kao što sam rekao kod preglednosti Toyote C-HR, dobra je uz dodatnu opremu, jako korisna je kamera za vožnju u natrag te senzor mrtvog kuta, posebice zbog tog zadnjeg dijela koji je dosta mračan i teško se vidi van. Video preglednosti:



Potrošnja

Najviše će vas zanimati potrošnja, pri 150 km/h ujednačene brzine na autocesti Toyota C-HR će trošiti između 7 i 7.5 litara na 100 km. Najmanju potrošnju sam postigao da je bila 5.6 litara na 100 km, a najviša je bila nešto preko 8 litara na 100 km.


Zaključak

Nakon ovakvog testa i druženja preko 1.000 km sigurno treba imati odgovor na dva pitanja, da li bi kupio Toyotu C-HR? I da kupujete novi automobil, da li bi vam preporučio Toyotu C-HR? Odgovor na prvo pitanje je vrlo vjerojatno da bih, iako mi je u tom cijenovnom rangu i Toyota Rav4 hibridna vrlo atraktivna, ono što C-HR donosi je jedinstven dizajn i atraktivnost. Odgovor na drugo pitanje je također pozitivno, ako želite atraktivan, tehnološki napredan gradski SUV, odnosno kako Toyota kaže, coupe high rider, onda je Toyota C-HR odgovor na vaše potrebe.

Toyota C-HR je kvalitetno napravljen automobil s kvalitetnim materijalima izrade, atraktivan je i po mom mišljenju, za tu cijenu nudi dosta. Naravno ako želite hibrida, i naravno da nema smisla raspravljati da li je potrošnja manja i da li bi trošili manje da kupite dizela, na kraju dana CO2 emisija je puno manja.

Osobno da kupujem,možda bih išao na 4x4 1.2 turbo varijantu s automatskim mjenjačem, zato jer imam potrebu za 4x4 pogonom.


Hvala Toyoti na ustupljenom autu, sve fotografije i video materijali snimljeni su HTC 10 pametnim telefonom u HD rezoluciji. Nažalost morao sam konvertirati video pa se nešto kvalitete izgubilo.


Tableti su mi nekako postali zastarjeli, to je vjerojatno razlog što današnji smartphone uređaji imaju preko 5 incha dijagonalu, no kada su mi se javili iz Huaweia da imaju Huawei MediaPad M2, zainteresirali su me. Zainteresirali su me prvenstveno jer je Huawei odlučio na MediaPad M2 staviti vrlo glasne i kvalitetne Harman/Kardon zvučnike.


Tako sam krenuo prvo s time da vidim kako Huawei MediaPad reproducira glazbu, i moram priznati da osim što je bio vrlo glasan, tonovi su bili vrlo dobri, možda mi je nedostajalo basa koliko bih ga očekivao od Harman/Kardona, no zaključak koji sam donio je sljedeći - Huawei MediaPad M2 producira vrlo kvalitetan zvuk.



Osim zvuka, Huawei MediaPad M2 dolazi u kvalitetnom kućištu od metala, stakla i plastike. Sprijeda je naravno ekran dijagonale 8 incha IPS LCD tehnologije. Rezolucija je 1920 x 1200 pixela, što znači da je prikaz slike jako dobar, omjer slike je 16:1. Zvuk koji sam puštao bio je u high res format (.flac datoteke), a tu nije bilo problema za octa-core HiSilicon Kirin 930 procesor radnog takta 2 GHz. Također i 2 GB RAM memorije je sasvim dovoljno.




Ono što sam primijetio je da Huawei MediaPad M2 dobro leži u ruci, kao tablet od 8 incha, vrlo je kompaktan. Tablet je vrlo robusan u ruci i odaje dojam kvalitete. Nisam dobio dojam da je krhak, čak i da padne s razumne visine. Povezivost mu je tipična za ovaj tip uređaja, microUSB 2.0 utor i 3.5 mm audio utor, zanimljivo je da ima podršku za USB OTG, meni je prepoznao USB stick od 64 GB bez problema. Periferiju nisam spajao.


Operativni sustav je Android 5.1.1. Lollipop, on je nešto poboljšan s Huawei Emotion UI 3.1 korisničkim sučeljem. Huawei MediaPad M2 dolazi s WPS Office paketom, a od ostalih programskih dodataka nema ništa posebno, aplikacije pronalazite na Google Play storeu. Jedna korisna zanimljivost je dual-windows, gdje možete imati dvije aplikacije upaljene. Ja sam često imao upaljen YouTube video s jedne strane, i Google Chrome s druge. Bez problema je to odradio, nakon nekog vremena bih zamijetio sporiji rad (možda da ima 3-4 GB RAM-a bilo bi lakše).



Što se tiče baterije, kada bih ga intenzivnije koristio, morao sam ga puniti na kraju dana. A jednom tijekom slušanja glazbe, uspio je izdržati oko 7 sati. S druge strane kameru opće nisam koristio, osim u testu video poziva na Skypeu, gdje je radila dosta dobro.

Za cijenu od nekih 2.500 kn koliko u prosjeku Huawei MediaPad M2 košta u nekim dućanima, mogu zaključiti da se dosta toga dobiva. Definitivno Huawei pokazuje da je u tabletima kvalitetan proizvođač. Često za mobile-place.info testiram Huawei pametne telefone, i zbilja me impresioniraju kako kvalitetno i dobro rade uređaje. Huawei postaje vrlo ozbiljan konkurent LG-u, HTC-u, Samsung-u na lokalnom tržištu. Da se vratim na Huawei MediaPad M2, stvarno vrijedi svake lipe.



Nakon višemjesečnog druženja s novim PSB Imagine X1T zvučnicima, odlučio sam napisati svoje dojmove ovih izvrsnih samostojećih zvučnika stiglih iz Kanade. Prvi puta sam se susreo s PSB-om kada sam u Sigma Audio dobio PSB Alpha C1 zvučnike i držao ih na stalcima. Zvuk je bio impresivan i tada sam zapravo zavolio tog relativno malog ali cijenjenog proizvođača zvučnika. PSB je vrlo cijenjena i poznata Kanadska tvrtka koja proizvodi zvučnike a nosi ime po Paul Bartonu i njegovoj ženi Sue. 

Paul Barton je glavni dizajner zvučnika u kompaniji a pokrenuo je kompaniju iz ljubavi prema glazbi, tamo davne 1960. je svirao violinu. PSB tvrtka posluje od 1972. godine i ono što ga izdvaja od konkurenata je što PSB čvrsto stoji i uz znanstvena istraživanja zvuka, pa je tako PSB povezan s Kanadskim NRC-om (National Research Council) gdje u iznimnim uvjetima razvija i testira svoje proizvode. Umjesto teksta, najbolje da poslušate Paula Bartona o PSB tehnologiji:




PSB Imagine X1T

PSB Imagine X1T je samostojeći zvučnik koji ima bas reflex i ulaznu snagu od 20-200W. Osjetljivost zvučnika je 90dB a nominalna impedanca 8 Ohma. Frekvencijski raspon zvučnika je 35-23.000 Hz. Za izdvojiti je kako je dobitnik nagrade Best Electronic System Technologies vrlo uglednog CEPro magazina 2014. godine.



U prostoru PSB Imagine X1T izgleda jednostavno predivno, posebice kada se skinu zaštitne mrežice s zvučnika. Dimenzijama ne radi se o velikim zvučnicima, dimenzije su 208 mm širine, 874 mm visine i 395 mm dubine. A dolazi samo u crnoj boji, tako da se može uklopiti u skoro svaki prostor. 

Izgledom zvučnici su jednostavno predivni. Jednostavan i čisti dizajn, crna boja, ne prevelike dimenzije, uklope se u skoro svaki prostor. Posebno bih istaknuo žute zvučnike koji baš razbijaju crni monolitni blok. Materijali izrade su visoke kvalitete.

Audio sustav i prostorija

PSB Imagine X1T spojio sam na Rotel RA1062 pojačalom, trenutno sa Kimber zvučničkim kablovima. Analogni izvor zvuka je AudioTechnica AT-LP120 USB, a digitalni izvor zvuka je u većini slučajeva domaći HTPC (link na izgradnju) koji konvertira digitaliju u analogiju preko Musical Fidelity M1 DAC.

Prostorija je visoka oko 2.80 m, nije posebno zvučno tretirana, osim što sam zvučnike za oko 80-tak cm izvukao od zidova (što toplo preporučujem ako želite dobiti lijepu pozornicu i dubinu zvučne slike), te sam ih udaljio i zakrenuo prema Sweet spotu. 
Zvuk

Iako nisam stručan kao moj prijatelj Nebojša (obavezno posjetite njegov blog - tooloud.com) pokušat ću što bolje prenijeti zvuk u ovom tekstu koje PSB Imagine X1T proizvodi.  Osim teksta, imam Instagram video zapis jednog od mojih najdražih albuma AC/DC Back to black:



Radi se o 180 gramskoj audiofilskoj verziji gramofonske ploče. Nakon toga sam išao na blues tonove, gdje sam poslušao jedan od mojih najdražih albuma - B.B.King and Eric Clapton - Riding with the King:



I u jednoj i u drugoj varijanti, Imagine X1T su pokazali snagu da ispune prostor kvalitetnim zvukom. Niti u jednom trenutku nisam imao osjećaj da nedostaje tonova ili možda snage. Od visokih do niskih tonova i baseva, raspon zvuka je impresivan. 

Drugi testni album, jedan od mojih najdražih i filmova i soundtrackova je izvrstan Hans Zimmer - Gladiator. Ovaj puta album dolazi u digitalnom high res .flac formatu. Ovdje su Imagine X1T pokazali svoju preciznost i snagu stvaranja atmosfere. U jednom trenutku su se potpuno izgubili u prostoru, a jedino što se ne može izbjeći je zvuk. 



Moj dojam je da za trenutni prostor koji imam, PSB Imagine X1T su jedni od najboljih izbora koje sam imao prilike odabrati za svoj prostor. Iako sam još mlad u audiofilskim vodama, naučio sam da cijena ne garantira uvijek dobar zvuk, da je puno važnije pogoditi audio sustav za prostor u kojem se nalazite. U prostoru u kojem sam bio prije, dvosistemski zvučnici na stalcima su bili super riješenje, u ovom prostoru PSB Imagine X1T se izvrsno uklopio. 


Gdje kupiti PSB Imagine X1T?


Ako ste došli do ovih redaka teksta, znači da vam kroz glavu prolazi misao - Gdje kupiti ove zvučnike? Po cijeni od 6.599 HRK, ovo je zasigurno Best Buy u toj kategoriji, a kupiti ih možete u Sigma Audio Konceptu, više informacija na stranicama Sigma Audio - Sigma Audio - PSB.  A vas ako nešto dodatno zanima, 21. stoljeće je, stoljeće dvosmjernih komunikacija, javite mi se na neku od društvenih mreža, mail ili telefon. 



Prije sad već nekoliko mjeseci, ušao sam (ponovo) u svijet akvaristike. Kako smo nedavno renovirali stan, odlučili smo ga uljepšati jednim tropskim akvarijem. Akvarij sam zadnji puta imao prije valjda 10 godina, i bilo je potrebno dosta vremena ponovo se prilagoditi i prisjetiti osnovnih pravila akvaristike. Prvo sam prikupio svu opremu, akvarij je Juwel od 50-tak litara s poklopcem i rasvjetom, uz njega sam uzeo Aquael grijač (akvarij za tropske ribice) te Eheim filter sa pumpicom zraka. 

Nakon toga sam išao u nabavku ostale opreme, prvenstveno pjeska, bilja i kamenja. Prije nego što sve te stvari stavite u akvarij, potrebno ih je dobro oprati, posebice pijesak (podlogu).


Pripremite se da tu posla ima, čak i u postavljanju malog akvarija kao što je ovaj, no uzmite si vremena i dobro ga postavite. Biljke operite u otopini hipermangana, kako u novi akvarij ne bi postavili biljke koje nose na sebi razne parazite, pa čak i jajašca puževa. Jednom kad se puževi u akvariju razmnože, teško ih se riješit. 







Kada se sve to postavi u akvarij, kreće najvažniji dio akvaristike - CIKLIRANJE. Cikliranje traje par tjedana, u mom slučaju 2 tjedna, gdje sam dodatno ubrzao postupak cikliranja tako da sam kupio bakterije koje sam na tjednoj bazi stavljao u akvarij. Sigurno se pitate zašto cikliranje, naime akvarij je vrlo nestabilno okruženje, simulacija prirodnog okruženja u kojem ima živih organizama, da bi svi ti živi organizmi živjeli, potrebne su razne bakterije, te kvalitetna pH vrijednost vode. Kada proces cikliranja završi, akvarij smatramo zacikliranim i tek tada je spreman prihvatiti prve stanovnike (ribe). 

Tijekom cikliranja, u akvariju se treba postići temperatura kakva će biti s ribama, treba imati regularnu izmjenu svijetla i mraka (u prosjeku cca 12 sati), te uključen filter koji konstantno filtrira vodu. Jako dobar opis cikliranja sam našao - ovdje -  Cikliranje akvarija


U zaciklirani akvarij odlučili smo staviti: 

3 x Acanthophthalmus kuhli - 75 kn (3 x 25 kn)
3 x Corydoras schwarzi lg-xlg - 64 kn (2 x 32 kn)
2 x Anci
2 x Otocinclus affinis - 56 kn ( 2 x 28 kn)
1 Beta muški - 40 kn
10 x Paracheirodon innesi (10 x 6.40 kn = 64 kn)
10 x Rasbora brigittae (10 x 8 kn = 80 kn)

Ribe stavljate na način da pomiješate vodu u kojoj su došle u vrećici sa vodom iz vašeg akvarija, te ih s vrećicom postavite na 20-30 minuta da se prilagode temperaturi vode. Nikako nemojte izliti ribice iz vrećice u akvarij već ih najbolje pustit da same uđu u akvarij.


Lee - Sijamski borac

Glavna zvijezda akvarija je Lee, riba Beta, odnosno Sijamski borac. Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada ih razdraže druge ribe, ali uzgajivači su pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sačuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnijih boja. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubičasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela, a rijeđe i tamnosiva. Uzgajivači su ove boje selekcijom uspjeli dobiti i kod ženki, ali one nemaju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmeću.



Ukratko, Sijamski borac je jednostavna i nezahtjevna riba, no zahtjevna je u smislu društva. Nikako ne staviti u akvarij dva muška Sijamska borca, jer kao što im ime kaže, ovo su ribe borci, i u stanju su se do smrti tući. Također, ne toleriraju ni druge ribice s velikim i kitnjastim repovima (poput Gupija), a i ako im date cure, bit će nezgodno. Stoga Lee je kod nas sam, okružen neonkama, i sasvim mu je ok. O Sijamskim borcima je dobar članak na Wikipediji - Sijamski borac. 

Ovako Lee odmara, iako sam pomislio da mu nije dobro, Bete su uobičajene s ovakvim pozama:


Aquascaping

Još jedan pojam s kojim sam se susreo ovih tjedana čitajući i slagajući akvarij je Aquascaping. Prema definiciji - Aquascaping is the craft of arranging aquatic plants, as well as rocks, stones, cavework, or driftwood, in an aesthetically pleasing manner within an aquarium—in effect, gardening under water. Odnosno, svo bilje koje posadite u akvarij je živo bilje, i morate se za njega brinuti, tako mi je prijatelj Radoja došao pomoći oko prvog uređivanja akvarija jer su biljke krenule ozbiljno rasti i bilo ih je potrebno podrezati i presaditi. Zanimljivo je što na eBayu imate za naručiti opremu za aquascaping a to su većinom razne pincete, škare, hvataljke i slično.

Akvarij danas

Imali smo prvo odvajanje od akvarija na 10-tak dana (putovanje), gdje sam pripremio automatsku hranilicu (tip Juwel) koja nije toliko loša, no imao sam ( i dalje imam) problem s kondenzacijom vode. Kako voda pod svijetlom i visokom temperaturom hlapi, ona se zaustavlja na poklopcu i cijedi niz stjenke akvarija, i to mi je potrebno što prije riješiti. 

Akvarij izgleda ovako sada:


Kao što se vidi, malo smo uredili okruženje, a i Lee se negdje skriva. Ribice hranim jednom dnevno, Sijamski borac ima svoju hranu, dok ostale ribice imaju svoju.  

Snimio sam i kratki video akvarija i postavio na Instagram: 

A video posted by Sir Zeljko Riha (@zriha) on

Ako ste došli do kraja ovog blog posta, i razmišljate o akvariju, mogu samo reći da je akvarij iznimno izvrstan alat za opuštanje, no također i velika obaveza. Održavati ovako mali ekosustav je vrlo komplicirano i zahtjevno, no s druge strane daje puno zabave i puno korisnog znanja. Dok sam učio o akvaristici, puno toga sam novog saznao. 

Korisna akvaristička literatura dostupna je na ovom linku: http://www.lakeman.info/akvaristicka-literatura moj savjet je da je proučite, posebice vodič za potpune početnike. Također ako imate Facebook, izvrstan community o akvaristici se nalazi na ovom linku - Akvaristika Hrvatska

To bi bilo ukratko to, samo da ponovim:

1.) Nabavite svu potrebnu opremu (Akvarij, grijač, filter, podlogu, ukrasno kamenje/panjeve)
2.) Odaberite mjesto za akvarij u stanu
3.) Započnite sa cikliranjem
4.) Kada vam se akvarij zaciklira - pribavite ribe
5.) Uživajte

Ako imate kakvih pitanja, tvitnite mi - @zriha

p.s. ovo je vrlo kratki opis postavljanja akvarija, akvaristika je vrlo komplicirana znanost.