Vespa putovanja: Pula-Trst

Nakon što smo zamjenili našu LX 125 ccm Vespu i uskočili u GT 200 Vespu, odlučili smo se na kratki road trip. :)

Društvene mreže i PR

Social Media and Public Relations are cousins but they arent the same thing. Problem koje tvrtke ne primjete je da obicno daju upravljanje drustvenim mrezama krivim ljudima.

Krizno on-line komuniciranje

Ovo nije jedan wanna-be "how to" , vec skup razumnih savjeta kako postupiti u "kriznoj" situaciji na drustvenim mrezama. Podijelio sam "krizu" na tri djela, Detekcija (prepoznavanje), Akcija i Win situacija (win-win u krizi).

Sve što ste željeli znati o kriznom komuniciranju

Krizno komuniciranje, kriza i upravljanje krizom su teme o kojima se u zadnje vrijeme mnogo govori, posebice pojavom dvosmjerne komunikacije na drustvenim mrezama, gdje takodjer postoje nacela kriznog komuniciranja o kojima sam pisao - Krizno On-line komuniciranje. Svrha ovog posta je uvod u krizno komuniciranje i sto sve ono obuhvaca.

Test: Audio-Technica AT-LP-120-USB

Dugo sam gledao model od Audio-Technice AT-LP120-USB i tako je došao trenutak da si ga priuštim. Napisao sam kratki test, i ukoliko ga razmatrate, pročitajte test.

Kako biciklom na Sljeme



Iz mog predzadnjeg blog posta se moglo jasno zaključiti da ne volim trčanje, no zato jako volim biciklizam. Zavolio sam vožnju po prirodi još prije 10-tak godina, kada sam si kupio prvi MTB, model GT Agressor

Jedan od prvih izazova je bio popesti se na Sljeme. I upravo ovaj blog post pišem s razlogom da podijelim s vama svoja prva iskustva, i odgovorim na česta pitanja koja se postavljaju kada prvi puta idete na Sljeme s biciklom.

Pripreme

Prvo i osnovno, možete biti u jakoj kondiciji, plivati, vježbati, voziti 20 krugova oko Jarunskog jezera, no vjerujte mi, to vas ne čini spremnim za uspon na Sljeme.

Zapravo ništa vas ne čini spremnim za uspon na Sljeme, ako ste preko 90 kg, i imate bicikl srednjeg ranga (oni skupi karbonski čak i pomažu u težini). No ipak, vrijedi se pripremit, jedan od najboljih načina je popularna Dotka, odnosno staza na Dotrščini. 

Prvi puta sam mjerio stazu 21.04.2011. :




Radi se o jako lijepoj single track stazi od cca 10 km, pola uspona, pola finog spuštanja. Jer ako se prvi puta penjete na brdo, osim što ga morate savladat u usponu, morate se i sigurno spustiti dolje.


Kolega Hrvoje Mihajlic je napravio izvrsnu snimku cijele staze:



Za Dotku vam trebaju biciklističke, lagana majica (ovisno o godišnjem dobu) i voda. Možete doći direktno tamo biciklom ili se parkirate automobilom u blizini i odvozite stazu. Idealna je kao after work vježba, jer ne oduzima puno vremena.

Sljeme

E sad dolazim do ozbiljnog penjanja - Sljeme. Ako ste ove godine kupili MTB, odlučili se malo voziti, prvo nabavite još opreme. 

Ruta do Sljemena i nazad ako krenete od Dotrščine je otprilike 40 km, što se dijeli na cca pola uspona i pola silaženja. Možete krenuti kod Gračana, ili dijelom ceste gore, pa onda prema Šumarevom grobu kroz šumu. Zbilja ima raznih varijanti uspona, no ono što vas upozoravam, imajte na umu da na Sljeme idu i pješaci, odnosno planinari, stoga saftey first! Pazite na sebe i ljude oko sebe, nemojte divljati ako su staze pune planinara. 

Ovo je prva fotografija mene na usponu na Sljeme:


Nažalost ne znam točno kada je fotografirana. Od opreme sam imao biciklističke, laku majicu, dodatnu majicu za pokrit se (ako je rano proljeće, računajte da ako je u Zagrebu 15C da je na Sljemenu 10C i da je hladno iči nizbrdo), te obavezno rukavice.

Kaciga je isto važna, posebice pri spuštanju, kaciga glavu čuva, nema smisla da dodatno objašnjavam zašto ju je dobro imati. Također ako je ljeto, imajte nešto na glavi, posebice ako ste ćelavi kao ja, jer sunce zna omamiti, pri usponu, gdje nam se 100 metara čini kao 100 km. 

Od dodatne opreme, preporučujem da idete u grupi pa se lako dogovorite tko će što uzeti, primjerice priručni alat, set za krpanje gume, i pumpa za gume. E sad, ono što je mene najviše brinulo što ponijeti od hrane. 

Važno je lagano i doručkovati, nešto što vam neće teško pasti na želudac. Sa sobom je dobro imati cca 1 litru vode (lako se kod šumarovog groba nadopunite sa čistom izvorskom vodom), fine čokoladice od žitarica, u to ubrajam i gel - pun ugljikohidrata, a dobro je uzeti i banane. Zapravo važno vam je održavati nivo šećera, jer ako nema šećera u krvi, uspon postaje sve dulji i dulji.

Evo kako je to izgledalo prije koji dan:

Radite pauze kako vam odgovara, pijte tekućine i što je najvažnije, imajte svoj tempo. Nemojte pokušati loviti nekoga, ako ste zadnji (što je kod mene često slučaj), onda budite zadnji. Važno je da dođete gore.

Ako osjetite grčeve, siđite s bicikla, nastavite uspon pješke i gurajte bicikl. To je meni dosta često pomoglo, jer sam znao demotivirat jednostavno usred šume stat. Važno je da imate dobru ekipu koja motivira, daje dobar tempo i u kojoj se brinete jedini za druge.

Također kada dođete na vrh, preporučujem da pojedete nešto konkretno u jednom od raznih predivnih planinarskih domova. Moja osobna preporuka, grah, daje energije i potrebne proteine. :)

Pri spustu, budite pažljivi i imajte na umu da ako idete kroz šumu da pazite na pješake/planinare i pokoje pse. Također pripremite se na to da vas ruke mogu boljeti, spust kroz makadam i šumu je zahtjevan, važno je držati čvrsto volan, paziti na kočnicu i brzinu. Od 20 km/h do 40 km/h ako se otpustite, vrlo brzo dođete. 

Ako imate popularni V-brake, onda budite spremni da ako naletite na lokvu vode (a ima ih) da vas kočnice neće služiti kako bi trebale, ja sam to osjetio na svojoj koži u počecima. :)

I to je to, sretno! Ako vam treba društvo, tvitnite mi @zriha i recite da hoćete na Sljeme.


Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network. 

Moji prvi Stand up koraci



Kao i uvijek, sve krene iz neke šale. Kao probao bih, pa ne bih, i tako je krenulo i moje prvo Stand up iskustvo koje želim podijeliti s vama. Javni nastupi mi nisu strani, imam preko 5 godina predavanja, pričanja na raznim konferencijama i mislio sam da je to dovoljno za jedan Stand up show. No nije, i bio sam u krivu, o kako sam bio u krivu.

Kako je to krenulo, prvo je na Open Mic-u nastupio Domagoj, onda smo se Jerome i ja odvažili i sljedeći puta nastupali. Nisam ni znao da je to natjecanje, pa sam bio treći od nas 15 i nastavio dalje s Domagojem i Jeromeom. Nakon toga je bio Open Mic finale, gdje sam bio loš (od 2 puta što sam nastupao :) ), a Jerome je briljirao i bio treći.

I gdje smo danas? U najavi našeg prvog Stand up događaja, 08.05.2015. u Studiju Smijeha. A ja nikada nisam imao veću tremu.

Za finale Open Mic-a sam dobio i ex premijersku podršku:

A u međuvremenu sam bio i na super radionici Marine Orsag. Gdje sam shvatio koliko zapravo ne znam ništa. I koliko je težak posao slaganja materijala za stand up.

Ovo iskustvo mi je pomoglo u tome da shvatim koliko je stand up težak i koliko je potrebno pripreme za svega 7 minuta materijala. Koliko ovisiš o drugima, odnosno koliko dolazi do razmjene energije između izvođača i publike. S druge strane, energija koju dobijete, odnosno smijeh koji proizvedete kod publike je jedan poseban osjećaj.

Za kraj, pozivam vas sve na večer mladih komičara - "Kud puklo da puklo". Pred vas će izači 5 najjačih komičara amatera, među kojima i ja. :)

Vrijeme događaja: 08.05.2015. u 20:30h.
Rezervacije na ulaznice@studiosmijeha.hr ili na 01 5588 980.

Informacije na: Kud puklo da puklo.

Za kraj podijelio bih s vama jednog od meni najdražih komičara:






Zašto ne volim trčati


Trčanje, moje pitanje vama je zašto trčite? U nazad par godina kod nas se pokrenulo puno škola trčanja, većina brandova je tu vidjela dobar opportunity da napravi kvalitetan product placement, i to potpuno podržavam. Trčanje je zdravo, i iako je naslov zašto ne volim trčati, ipak to ne znači da se ne volim kretati, i zašto mislim da je kretanje jako važno

Ne volim trčati zato jer sam se natrčao u životu, sad kad sam prošao 30-tu jednostavno ne mogu pronaći dovoljno dobar motiv da trčim. S ozbiljnim trčanjem sam se prvi puta susreo kao klinac, kad sam počeo trenirati ragbi. Sjećam se trenera, Rus smo ga zvali, davao nam je jedan krug za drugim po cijelom terenu. Trčanja mi je bilo preko glave, svaki drugi dan, a kasnije i vikendima. Kad sam počeo trenirati MMA, smanjio sam i trčanje.

Trčanje smatram važnim djelom kondicijske pripreme, no ne volim ga. Evo, prijatelji koji me znaju, znaju da najviše volim trčati na traci, u zatvorenom, gdje imam potpunu kontrolu nad okruženjem u kojem trčim. Moj savjet vam je ako ste krenuli u teretanu, pripremati se za ljeto 2015. da ne zaobilazite traku za trčanje, to je vrlo podcijenjena sprava koja može biti vrlo korisna. Posebice ako dugo niste trčali. Na traci si možete jednostavno zadati ciljeve koje iz treninga u trening ispunjavate. 

Kada sam nakon dulje pauze ponovo počeo trenirati, krenuo sam sa skromnih 1 km, nakon toga, kao sustav zagrijavanja povećavao sam brzinu i sam nagib.
Tako da sam složio ovakav program:

500m – brzina 9 km/h – nagib 0
500m do 1000m – brzina 10 km/h – nagib 0
1000m do 1500m – brzina 6 km/h – nagib 15
1500m do 2000m – brzina 10 km/h – nagib 0

Ovakav program koristim u teretani za zagrijavanje, prije samog vježbanja. Osim što je dobro za noge (znate onu staru, never skip a leg day) , dobro je i za samu aerobnu kondiciju. I zaboravite one glupe sprave, traka za trčanje je sve što vam treba. Prednost trčanja u teretani na traci je što ne ovisite o vremenskim prilikama i ne izlažete se mogućim prehladama.



Također ono što sam naučio od trkača, sve je u tenisicama i zagrijavanju. Nije važno čije su tenisice, važno je da su vama udobne, da ih uopće ne osjetite, uz dobre tenisice, obratite pažnju i na kvalitetne čarape, ne bi vjerovali koliko loša čarapa može utjecati na stanje vašeg stopala.

I za kraj, pazite na zglobove, koljena, tetive. Ako ste u kategoriji poput mene (30+ godina i 90+ kg) i nemate tijelo kao profesionalni trkač, krenite lagano i oprezno.

Da, sad kad bolje razmislim na kraju ovog članka, baš ne volim trčati, zato apeliram na vas, krenite se baviti svojim tijelom, ako je to trčanje, krenite što prije!


Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network. 

St. John's Commandaria vino i Twitter



Sigurno se pitate kakva je veza Twittera i vina. Do nedavno nisam ni ja znao, no onda sam postao dio ove čudne priče. U ovoj čudnoj priči sudjeluju čudni ljudi, dva kontinetna, nekoliko država i ljubav prema vinu. Sve je krenulo kada mi je u jednoj od svakodnevnih prepiski, Lord Steven preporučio jedno posebno vino koje moram probat, kako je on rekao, radi se o pravom vinu za vitezove.  



Vino potječe sa Cipra, a poznato je postalo kada je u 12 stoljeću servirano na vjenčanju Kralja Richarda Lavljeg Srca i Berengarije od Navarre u gradu Limassolu na Cipru. Tijekom vjenčanja zapisano je da je Kralj Richard za Commandaria vino izjavio: "The wine of kings and the king of wines".
Više o samom St. John's Commandaria vinu i na Wikipediji - Link

Da se vratim na priču, i tako ja na Twitteru odlučim pitati gdje mogu kupiti to vino, jako me je zaintersiralo.


Na što mi se javila preporuka:



I tako sam se javio do tada nepoznatom Stefanu Luki, odnosno Dusanu Jelicu:




Ali Dusan Jelic, nije bilo tko, on je bloger i to bloger o vinima koji piše izvrstan blog na ovoj adresi  www.winesofbalkans.com i koji mi je odlučio pomoći.




I tako mi se ubrzo javio Dusan, i to vrlo jednostavno, samo me je pitao za adresu. U pocetku sam bio pomalo zbunjen no zapravo on je meni sredio jednu bocu St. John's Commandaria vina da probam, i to direktno iz Cipra.

I tako je danas stigla pošiljka, a ja sretan kao malo dijete. :)







Svrha ovog blog posta je da se javno zahvalim Dusanu Jelicu i njegovom prijatelju na Cipru na velikodušnoj pomoći i predivnom poklonu.

Također, svrha je i da još jednom pokaže kako Twitter zajednica u regiji je nešto čemu se jednostavno trebate priključiti.

Ako vas zanimaju vina, moja topla preporuka je da posjetite - http://www.winesofbalkans.com/ kliknete like na Wines of Balkans ili jednostavno zapratite @WinesofBalkans


Eh da, recenzija vina uskoro na Vivino gdje me možete zapratiti - http://www.vivino.com/users/m790ed932801707d695385c7425d3121/


Zašto pišem ovaj blog



Neki dan netko mi je postavio zanimljivo pitanje: "Zašto pišeš blog?". Malo sam zastao, i krenuo razmišljati, na prvu nisam imao odgovor, zapravo, odgovor na ovo pitanje nisam pronašao, pa sam odlučio napisati zašto pišem ovaj blog s nadom da ću sam sebi odgovoriti na to pitanje.

Prvi članak napisao sam na ovom blogu 02.05.2010. godine s nazivom "Pozdrav svima". Tu sam već pokušao odrediti teme o kojima ću pisati, malo politike, malo PR-a, malo marketinga, no 5 godina kasnije, nisam samo ostao na tim temama, pisao sam testove, putopise, reportaže, intervjue. Na području marketinga na društvenim mrežama, dijelio sam svoja vlastita iskustva i poglede na razne trendove koji su stizali na naše prostore.

Zašto sam počeo pisati ovaj blog? 

Pitanje koje se provlači dok razmišljam i tipkam ove riječi. Aktivno sam pisao na pollitika.com i poželio sam taj sadržaj objavljivati na vlastitom prostoru. Politika me zanima, posebice me zanima da nama svima bude bolje u ovoj zemlji. Kao što vidite, u zadnje vrijeme malo pišem o politici, i ako ste počeli čitati ovaj blog radi toga, isprike na tome. Donio sam tu odluku kako bih se manje živcirao. Shvatio sam da sam usamljen u idejama i vizijama kako bi ova država trebala funkcionirati. Volja većine u ovoj državi je da upravo stvari budu takve kakve jesu, to nije moja volja, no kao manjina, nemam nekog utjecaja. Stoga postao sam aktivni promatrač. Poštujem volju većine, makar to značilo da gubim prijatelje koji odlaze. 

Počeo sam pisati ovaj blog kako bih sumirao svoje misli i ostavio njihov trag. Nikada nisam imao poslovni plan bloga, i iznimno cijenim kolege blogere koji uspiju zaraditi s ovim blogom. Također blog mi je omogućio da upoznam predivne ljude u regiji, prvenstveno Vladimira Stankovica - Dedu Bora, koji piše predivan blog na http://www.dedabor.com/ . Također izdvojio bih Dragana Varagića kojeg se jednostavno mora pratiti http://www.draganvaragic.com/. Ovaj puta izostavljam domaću ekipu, no njih ima jako puno, i izvrsni su!

Pisanje bloga zahtjeva disciplinu koje se ja nisam držao, nisam bio ažuran, no popravljam se na tom planu. Čak sam imao prilike pričati s Damirom Mašićem, ministrom obrazovanja i nauke BiH (http://www.zeljkoriha.com/2014/04/intervju-ministar-obrazovanja-i-nauke-u.html) koji je jedan od proaktivnijih političara u regiji na društvenim mrežama.

Izdvojio bih neke od najčitanijih blog postova su:


Ima njih mnogo, ukupno sam napisao 214 postova u 5 godina. I to raznih. :) A u jednom periodu mi je čak blog bio i hackiran. Stoga sve se može dogoditi u 5 godina. :)

Ako ste poželjeli pisati svoj blog, moj savjet je da jednostavno krenete. Nemojte se opterećivati tko će vas čitati i dali će vas netko čitati. U ovih 5 godina sam naučio da vam on-line zajednica može pomoći, a da vam može i odmoći. Krenite, radi sebe, posebice ako se osjećate dobro nakon napisanog teksta.

Upravo tako se ja sada osjećam, dobro. Pa sam i pronašao odgovor na pitanje Zašto pišem ovaj blog? Zbog sebe, iz svog gušta, ako sam i jednim tekstom nekome  pomogao, dao mu ideju, ili ga pak razljutio, ja sam zadovoljan, no najviše sam zadovoljan jer sam nešto napisao. 

Čitamo se, i obavezno mi javite svoj blog ako ga imate na @zriha! :) Pa da razmjenimo linkove, članke ili jednostavno popričamo. 

Vikend kuhanje - idealna prilika za eksperimentiranje i druženje





Vikende obožavam iz nekoliko razloga, osim što imam vremena raditi na raznim projektima, brinuti se za mobile-place.info i mozgati oko rentashopper.com ipak najbolji dio dana mi je ručak. Moram vam priznat nešto, veliki sam ljubitelj mesa. Tako da često ne dopuštam Ani (@anapriha) da bilo što radi u kuhinji kada je meso u pitanju. Bilo da je ručak ili kasnija večera s prijateljima, obično sam taj koji se mota po kuhinji.

Dobro pripremljen obrok je više od same hrane, to je jedan proces koji završava tako da se okupimo oko stola i razgovaramo. Tjedan i Anu i mene forsira da ne stignemo sjesti i jesti, Ana je na svojoj strani i u svojim obavezama a ja u svojim. Dok smo dijelili ured, još smo imali kratki ritual zajedničkog ručka, no sada kada smo odvojeni, vikend je najbolji dio tjedna u kojem možemo nešto zajedno pripremati i kasnije u tome uživati.

Ana ima važnu ulogu u kuhinji dok kuham, ona je tzv. mali od kužine, mali od palube. Side kick, koja mi dodaje posude, noževe i sve što je potrebno dok su meni 90% vremena ruke tako zaprljane da ne smijem ništa taknut. :)

Volim začine, no kada ih biram, najviše biram mediteranske začine, a top 3 su mi: Bosiljak, Ružmarin i Mažuran. Trudim se u dućanu kupiti svježe začine, no koliko god se trudim, ne traju mi dugo, stoga mislim da ću potražiti sjeme i sam zasaditi ta tri začina. No kad imam svježe, onda miješam svježi sa suhim začinom. Slavonija me je također naučila o paprikama, crvenim, finim i mljevenim, a i paprika je zdrava, pa često koristim i papriku u pripremi mesa.

Meso, i tako smo došli do glavnog sastojka obroka. Obrok bez mesa, nije obrok.To je barem moja filozofija. A kad biram mesa, onda mi lista najboljih mesa ovako izgleda - Beef Steak, Rump Steak, Svinjski vrat, Svinjski but.

Dijelovi najfinijeg goveda - Angus Beef

Za temu ovog posta, odabrao sam Beef steak, zreo, kupljen kod lokalnog mesara (Grašo na Laništu) kojeg preporučujem da posjetite (hvala Nenade na preporuci). Ima fini beef steak i cijena mu je cca 160 kn za 1 kg. Ako radite za dvije osobe, onda je 500 g sasvim dovoljno, ako su to dva malo jača momka, onda je preporuka 500 g po osobi.


E sad dolazimo do recepata, no mantra Beef steaka (po naški bifteka) je jednostavna, meso mora biti zrelo (idealno od goveda - krave, ne juneta) te prije pripreme (to prakticiram za sva mesa), mora biti na sobnoj temperaturi. 



Ako ga izvadite iz hladnjaka i odmah na visoku temperaturu, meso ima tendenciju da se stisne.

Marinada

Marinadu za ovaj biftek sam odabrao kao mix okusa Mediterana. Uzeo sam dovoljno veliku vrećicu za zamrzavanje, u nju sam stavio malo maslinovog ulja, tek toliko da se dobije masnoća, nakon toga sam stavio: Limun (iscijeđen), bosiljak, ružmarin, sol (Himalajska - preporučujem) i papar u zrnu. Zatim sam stavio unutra meso, i fino ga izmasirao s marinadom i ostavio dan prije da se opusti i odleži.

Marinada u pripremanju
Mariniran Beefsteak
Za prilog sam odlučio standardni krumpir, ispečen u woku. Krumpir preporučujem domaći (mi imamo izvrstan mali OPG u blizini koji nam je postao izvor povrća i voća), operite ga (ostavite koricu) i nakratko ga prokuhate.

Marinada za krumpir je jednostavna - crvena paprika, sol, bosiljak, ružmarin i papar. Umiješate krumpir nakon što ste ga fino izrezali na sitne kockice u marinadu i pustite da malo odleži. Zagrijete wok i pečete krumpir dok ne dobijete fino hrskavu koricu i mekanu unutrašnjost.

Marinada za krumpir
Kako pečete meso? 


Kako želite, odnosno da li želite slabo pečen, srednje pečen ili jako pečen. Toliko minuta zapečete na visokoj temperaturi jednu i drugu stranu (ja koristim roštilj tavu koju pustim da se zagrije na maksimalnu temperaturu, važna je temperatura mesa, ona se kreće između 50C i 70C (koristite onaj termometar koji se upikne u meso).



Ovaj puta samo kratko zapečete bifteke na tavi i zatim ih stavite u unaprijed zagrijanu pećnicu (200C) i pokrijete s kolutićima luka, tu pustite da se još zapeče koliko vam odgovara.

Uz to, složite nekakvu salatu, to je Anin posao, ja se ne razumijem pretjerano u “travu”, i odaberite piće. Kada sam na jakom bifteku onda volim kombinaciju finog crvenog vina i Coca Cole (Cola mi baš fino sjedne nakon tako obilnog ručka).




Također, moja preporuka je da upratite ovu ludu ekipu na YouTubeu s izvrsnim mesnim receptima - BBQ Pit Boys, ja ih pratim i često mi daju zanimljive ideje za isprobati.



Disclaimer - ovo je moj recept, isproban i po meni ukusan, na vašoj je odgovornosti hoćete li ga slijediti ili ne. Moj savjet je da se igrate s okusima i mesom, probajte nešto novo, najgore što se može dogoditi je da sve završi u kanti za smeće a vi jedete naručenu pizzu, nije ni to najgore, važno je da vas ručak i to vrijeme zbliži.

Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.

Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15



Kako ste, blogeri? Regionalno istraživanje blogosfere #Blogometar15

Svaki treći web sajt na svijetu je blog. Tri od četiri internet korisnika redovito čitaju blogove. Svakog dana objavi se blizu 3.000.000 blog postova. Pet od šest internet “influensera” su blogeri, a na njih najveći utjecaj vrše opet drugi blogeri. 

Od 2012. do danas podaci o broju blogera variraju. Uzevši u obzir sve dostupne podatke - na svijetu postoji između 350 milijuna i pola milijarde blogova.

Do momenta kad završite čitanje ovog teksta bit će objavljeno preko 20.000 novih blog postova!

Blogosfera bivše Jugoslavije se do 2008. godine eksponencijalno razvijala. U to vrijeme je brojala do čak 1.000.000 blogova. Ali o blogovima u regionu danas znamo manje nego ikada. Blogeri, ne znamo kako ste, a to je važno!

Ne znamo što blogere muči, zbog čega ne pišu češće, da li se osjećaju sigurno da objave šta god žele, da li dobijaju podršku prijatelja i od koga trpe pritiske (ukoliko ih trpe); ne znamo koliko ima blogova, na kojim su platformama, da li su blogeri i blogerice upoznati sa svojim pravima, koliko često su ta njihova prava ugrožena... o blogerima i blogericama pouzdano znamo manje nego o bilo kojem drugom društvenom mediju. A dok nešto ne izmjerimo, ne možemo ga ni razvijati. Dok ne saznamo kako smo, teško je blogosferu unaprijediti do nivoa najznačajnijeg medija društvenog interneta što bi naša blogosfera sigurno mogla biti!

*****************************************

Blogeri evo šta možete uraditi u samo 15 minuta za desetine tisuća blogera:
  1. Popunite istraživanje klikom na LINK
  2. Napišite blog post podrške (cjeli tekst koji možete kopirati i objaviti na svom blogu, baner, kao i ilustracije možete preuzeti OVDJE
  3. Podijelite link do #Blogometar15 na mrežama klikom na ovaj LINK 

Detaljne rezultate u različitim formatima podijelićemo sa svima vama, uz zadržavanje anonimnosti svakog ispitanika. Za sva pitanja pišite nam na 
blogometar@proceniweb.com Hvala na solidarnosti!


Share it