Što je novo na blogu?



Javili su mi se iz Infobipa da i ovog svibnja organiziraju veliku regionalnu Dev Days konferenciju u Termama Tuhelj u subotu 13.05. stoga ubacite si datum u kalendar. Kako su mi rekli iz Infobipa, na programu su predavanja Juergena Hoellera, suosnivača Springa te Gojka Adžića i Stephena Carvera, vodećih stručnjaka u području razvoja i isporuke softwarea, razvoja arhitekture te kriznog menadžmenta.

Što donosi Spring 5, najnovija generacija ovog frameworka? Koje su prednosti arhitektura građenih bez fizičkih servera? Možemo li na primjerima iz prošlosti sagledati budućnost razvoja softvera? Kako je NASA uvidjela vrijednost komunikacije, organizacijskog učenja i procjene rizika? Kako je uhvaćena u zamku grupnog mišljenja?

Sve odgovore ćete pronaći na Dev Days 2017. 

POZIV NA IZLAGANJE 

- Program je ove godine otvoren i za izlaganja gostiju - programera koji su riješili neki problem na originalan način, ili imaju zanimljive projekte koje žele predstaviti developerskoj zajednici. 



Ako imate zanimljivu temu o kojoj želite govoriti, prijavite je već danas putem ove stranice ili se javite mailom na dev_days@infobip.com, navode iz Infobipa.

Za više informacija posjetite stranice Dev Daysa 2017. - https://www.infobip.com/en/dev-days

Sva izlaganja će biti na engleskom jeziku. Konferencija je lani okupila 300 programera iz regije.

Još prošle godine započeo sam seriju “Hibridni vikend”, a jedan od automobila koji mi je ostao u jako dobrom sjećanju bila je nova Toyota RAV4 hybrid (Test pročitajte ovdje - LINK). Sada sam dobio nešto neočekivano, odnosno nešto vrlo uzbudljivo, novu Toyotu C-HR. Toyota C-HR donosi osvježenje u ponudu Toyotinih modela, kako osvježenje u samoj klasi mini SUV-a, tako i osvježenje u samom dizajnu. Smatram da je Toyota C-HR prvi hibridni automobil koji izgleda nevjerojatno atraktivno. Sigurno se pitate što znači oznaka C-HR, nas starije to dosta podsjeća na Hondu CRV, no nema nikakve sličnosti s tim modelom. Toyota nazivom C-HR unosi, ili bolje rečeno, stvara novu kategoriju automobila - C - coupe , H - high , R - rider. Coupe High Rider, što bi iz naziva značilo, veliki coupe, odnosno visoki coupe. Unatoč tome što u nazivu nosi Coupe, Toyota C-HR je poprilično veliki SUV sa 5 vrata. Da vas ne zamaram s dugim uvodom, u nastavku test.

Test Toyota C-HR (oprema: C-ULT hibrid)

Toyota C-HR kreće s cijenom već od 159.900 HRK, a testirani model je s Ultra opremom (C-ULT) koji košta otprilike 260.000 HRK. Toyota nudi dva tipa motora za C-HR, jedan je 1.8 hibridni s 122 KS koji sam imao na testu, a drugi je 1.2 turbo motor od 116 KS. Oba modela su benzinska, popularni D4D nije dostupan. Što se tiče pogona, na žalost (moju jer ozbiljno razmatram ovaj automobil), hibridni model ne dolazi s pogonom na sva 4 kotača, dok 1.2 turbo model s pogonom na sva 4 kotača možete pronaći već za 209.000 HRK, što je pop meni jako dobra cijena za 4x4.


Tehničke specifikacije Toyote C-HR hybrid

Toyota C-HR hybrid dolazi s dobro poznatim 1.8 motorom od 122 ks i 142 Nm okretnog momenta. Uz to, prijenos ide preko CVT mjenjača, o njima sam pričao i u prijašnjim testovima, a vam koji čitate samo ovaj test, ukratko, kontinuirani je prijenos, odnosno da pojednostavim, ako ste vozili “običnog” automatika, na CVT-u nemate osjećaj prijenosa brzina. Odnosno jako slično kao da vozite skuter bez brzina, samo gas. Masa Toyote C-HR je 1460 kg, što je dosta u odnosu na to da ima 122 ks.

Dizajn

Predivan je, i točka. Prednji kraj vrlo agresivan, bočna linija je jednostavno izvrsna, jedina mana je stražnji kraj. Nikako da se naviknem na taj trend zadnjih velikih lampi u obliku bumeranga. Ako pogledate zadnji kraj nove Honde Civic, onda vidite da su vrlo slični. Ono što vam sigurno ne piše na stranicama Toyote, ili vam neće znati reći u Toyotinom salonu, naime Toyota C-HR je vrlo atraktivna. Što to znaći: Sjedim u autu na parkingu, i prilaze mi tri dečka i jedna cura, s hrpu pitanja, kakav je auto, tko ga proizvodi, da nikada nisu vidjeli takav auto. Druga i česta situacija, stojite u koloni, čekate zeleno svjetlo, a osjetite da svi bulje u vas, doslovno. To je Toyota C-HR.


Interesantno je kako su ovaj C - coupe opravdali. Stariji će se sjetiti starih Alfa Romeo modela, stare 156-ice koja je imala zamaskirana zadnja vrata na naćin da su kvake zadnjih vrata ugrađena u sama vrata. Isti efekat je napravila i Toyota. Na C-HR-u zadnja vrata su zakamuflirana, kada još tome dodam crna zatamnjena stakla, crni krov, tada imamo taj dojam da je C-HR pravi coupe.




Dodajte k tome i atraktivne aluminijske felge od 18 cola, i dobili ste pravi sportski i futuristički mini SUV.

Unutrašnjost

Dizajn unutrašnjosti je u skladu s vanjskim dizajnom. Ponekad to nije bilo tako, uvijek bih me razočarala nesparenost vanjskog i unutrašnjeg dizajna, primjer, futuristički vanjski dizajn i onda prosjećna unutrašnjost. Kod Toyote C-HR-a toga nema, unutrašnjost je futuristička, no jako funkcionalna i kvalitetna. S obzirom na kompletnu opremu s kojom je došla testna Toyota, izdvojio bih lijepa sjedala od kože. Sve je bilo dosta intuitivno riješeno, tako da nije bilo potrebe tražiti po user manualu gdje se što nalazi.



U unutrašnjosti najbolja investicija je u JBL premium audio sustav koji košta 5.900 HRK i dolazi sa čak 9 zvučnika, u tu svrhu napravio sam posebni demo video:



Mana naravno ima, naišao sam na jednu dosta malu, a to je nedostatak osvjetljenja utora za USB. Zvuči blesavo, no po noći ako idete ukopčati USB memoriju u USB utor kako bi slušali glazbu, to je skoro pa nemoguće. Jednostavno niti jedno osvjetljenje unutar kabine ne osvjetljava USB utor. Druga mana tiče se zadnjeg sjedišta, prijatelj koji se vozio iza primijetio je da mu nedostaje ručica iznad vrata za koju bi se mogao primiti, a ja meni nedostaje i onaj središnji naslon za ruku, tako da iza kada sjedite, nemate se za što oslonit.

Oprema

Toyota C-HR koju sam dobio na test dolazi s C-ULT opremom. Ona dolazi s plavom bojom i crnim krovom, a aluminijski naplatci su 18 cola i u cijeni su paketa. Osim plave, možete imati Siva Ash i Metal Stream a uz nadoplatu od 1.400 kn dobivate i bijelu pearl boju također ima i nekoliko aluminijski felgi za nadoplatu.


Također testna Toyota je došla s Tech paketom vrijednim 10.000 HRK koji donosi parkirne senzore, senzor mrtvog kuta (jako korisna stvar), LED osvjetljenja i slično. Kožna sjedala su 7.900 HRK i isplate se svake kune. A kao što sam rekao, 5.900 HRK je JBL Audio sustav koji također vrijedi svake kune. Također dodatne opreme ima dosta, parkirni senzori su cca 4.000 HRK a Touch 2 with Go navigacija je 5.800 HRK.

Tako opremljena
Toyota C-HR košta skoro 260.000 HRK i ovo je kod konfiguracije:


Vožnja Toyote C-HR

Slično kao i vožnja Toyote Rav4 hybrid, jako slično. Ako ste se vozili u hibridu onda znate što očekivati. Ako niste, jedino na što se morate naviknuti je na CVT mijenjač i buku koju stvara motor prilikom ubrzanja, to je sasvim normalno, no nekome tko je prešao s dizela ili benzinca će biti prvih par km čudno.


Snage ima dovoljno, 122 konja je ok, no kažem meni je to ok, iako bih volio da je bar 140 ili 150 konja, onda bi to bilo onako taman. No to zbilja ovisi o vašem načinu vožnje i što vam treba. Mene nisu smetale konjske snage, nikada.

Kao i prijašnja Toyota, Toyotin Safety Sense je vrlo bogat i koristan paket sigurnosnih opcija. Izdvojio bih radar, koristan za vožnju na autocesti, gdje Toyota korigira svoju brzinu u odnosu na automobile ispred vas, također tu je i korigiranje pravca vožnje, u slučaju da pređete liniju na cesti bez upaljenog žmigavca, Toyota zaključuje da to slučajno radite, upozorava vas i čak korigira upravljač. Ovaj sustav sam pokušao namjerno prevariti na autocesti, ali nema šanse, čak pri 130 km/h, pustite volan (što ne preporučujem) i auto se sam korigira unutar linija.


Kao što sam rekao kod preglednosti Toyote C-HR, dobra je uz dodatnu opremu, jako korisna je kamera za vožnju u natrag te senzor mrtvog kuta, posebice zbog tog zadnjeg dijela koji je dosta mračan i teško se vidi van. Video preglednosti:



Potrošnja

Najviše će vas zanimati potrošnja, pri 150 km/h ujednačene brzine na autocesti Toyota C-HR će trošiti između 7 i 7.5 litara na 100 km. Najmanju potrošnju sam postigao da je bila 5.6 litara na 100 km, a najviša je bila nešto preko 8 litara na 100 km.


Zaključak

Nakon ovakvog testa i druženja preko 1.000 km sigurno treba imati odgovor na dva pitanja, da li bi kupio Toyotu C-HR? I da kupujete novi automobil, da li bi vam preporučio Toyotu C-HR? Odgovor na prvo pitanje je vrlo vjerojatno da bih, iako mi je u tom cijenovnom rangu i Toyota Rav4 hibridna vrlo atraktivna, ono što C-HR donosi je jedinstven dizajn i atraktivnost. Odgovor na drugo pitanje je također pozitivno, ako želite atraktivan, tehnološki napredan gradski SUV, odnosno kako Toyota kaže, coupe high rider, onda je Toyota C-HR odgovor na vaše potrebe.

Toyota C-HR je kvalitetno napravljen automobil s kvalitetnim materijalima izrade, atraktivan je i po mom mišljenju, za tu cijenu nudi dosta. Naravno ako želite hibrida, i naravno da nema smisla raspravljati da li je potrošnja manja i da li bi trošili manje da kupite dizela, na kraju dana CO2 emisija je puno manja.

Osobno da kupujem,možda bih išao na 4x4 1.2 turbo varijantu s automatskim mjenjačem, zato jer imam potrebu za 4x4 pogonom.


Hvala Toyoti na ustupljenom autu, sve fotografije i video materijali snimljeni su HTC 10 pametnim telefonom u HD rezoluciji. Nažalost morao sam konvertirati video pa se nešto kvalitete izgubilo.


Tableti su mi nekako postali zastarjeli, to je vjerojatno razlog što današnji smartphone uređaji imaju preko 5 incha dijagonalu, no kada su mi se javili iz Huaweia da imaju Huawei MediaPad M2, zainteresirali su me. Zainteresirali su me prvenstveno jer je Huawei odlučio na MediaPad M2 staviti vrlo glasne i kvalitetne Harman/Kardon zvučnike.


Tako sam krenuo prvo s time da vidim kako Huawei MediaPad reproducira glazbu, i moram priznati da osim što je bio vrlo glasan, tonovi su bili vrlo dobri, možda mi je nedostajalo basa koliko bih ga očekivao od Harman/Kardona, no zaključak koji sam donio je sljedeći - Huawei MediaPad M2 producira vrlo kvalitetan zvuk.



Osim zvuka, Huawei MediaPad M2 dolazi u kvalitetnom kućištu od metala, stakla i plastike. Sprijeda je naravno ekran dijagonale 8 incha IPS LCD tehnologije. Rezolucija je 1920 x 1200 pixela, što znači da je prikaz slike jako dobar, omjer slike je 16:1. Zvuk koji sam puštao bio je u high res format (.flac datoteke), a tu nije bilo problema za octa-core HiSilicon Kirin 930 procesor radnog takta 2 GHz. Također i 2 GB RAM memorije je sasvim dovoljno.




Ono što sam primijetio je da Huawei MediaPad M2 dobro leži u ruci, kao tablet od 8 incha, vrlo je kompaktan. Tablet je vrlo robusan u ruci i odaje dojam kvalitete. Nisam dobio dojam da je krhak, čak i da padne s razumne visine. Povezivost mu je tipična za ovaj tip uređaja, microUSB 2.0 utor i 3.5 mm audio utor, zanimljivo je da ima podršku za USB OTG, meni je prepoznao USB stick od 64 GB bez problema. Periferiju nisam spajao.


Operativni sustav je Android 5.1.1. Lollipop, on je nešto poboljšan s Huawei Emotion UI 3.1 korisničkim sučeljem. Huawei MediaPad M2 dolazi s WPS Office paketom, a od ostalih programskih dodataka nema ništa posebno, aplikacije pronalazite na Google Play storeu. Jedna korisna zanimljivost je dual-windows, gdje možete imati dvije aplikacije upaljene. Ja sam često imao upaljen YouTube video s jedne strane, i Google Chrome s druge. Bez problema je to odradio, nakon nekog vremena bih zamijetio sporiji rad (možda da ima 3-4 GB RAM-a bilo bi lakše).



Što se tiče baterije, kada bih ga intenzivnije koristio, morao sam ga puniti na kraju dana. A jednom tijekom slušanja glazbe, uspio je izdržati oko 7 sati. S druge strane kameru opće nisam koristio, osim u testu video poziva na Skypeu, gdje je radila dosta dobro.

Za cijenu od nekih 2.500 kn koliko u prosjeku Huawei MediaPad M2 košta u nekim dućanima, mogu zaključiti da se dosta toga dobiva. Definitivno Huawei pokazuje da je u tabletima kvalitetan proizvođač. Često za mobile-place.info testiram Huawei pametne telefone, i zbilja me impresioniraju kako kvalitetno i dobro rade uređaje. Huawei postaje vrlo ozbiljan konkurent LG-u, HTC-u, Samsung-u na lokalnom tržištu. Da se vratim na Huawei MediaPad M2, stvarno vrijedi svake lipe.



Nakon višemjesečnog druženja s novim PSB Imagine X1T zvučnicima, odlučio sam napisati svoje dojmove ovih izvrsnih samostojećih zvučnika stiglih iz Kanade. Prvi puta sam se susreo s PSB-om kada sam u Sigma Audio dobio PSB Alpha C1 zvučnike i držao ih na stalcima. Zvuk je bio impresivan i tada sam zapravo zavolio tog relativno malog ali cijenjenog proizvođača zvučnika. PSB je vrlo cijenjena i poznata Kanadska tvrtka koja proizvodi zvučnike a nosi ime po Paul Bartonu i njegovoj ženi Sue. 

Paul Barton je glavni dizajner zvučnika u kompaniji a pokrenuo je kompaniju iz ljubavi prema glazbi, tamo davne 1960. je svirao violinu. PSB tvrtka posluje od 1972. godine i ono što ga izdvaja od konkurenata je što PSB čvrsto stoji i uz znanstvena istraživanja zvuka, pa je tako PSB povezan s Kanadskim NRC-om (National Research Council) gdje u iznimnim uvjetima razvija i testira svoje proizvode. Umjesto teksta, najbolje da poslušate Paula Bartona o PSB tehnologiji:




PSB Imagine X1T

PSB Imagine X1T je samostojeći zvučnik koji ima bas reflex i ulaznu snagu od 20-200W. Osjetljivost zvučnika je 90dB a nominalna impedanca 8 Ohma. Frekvencijski raspon zvučnika je 35-23.000 Hz. Za izdvojiti je kako je dobitnik nagrade Best Electronic System Technologies vrlo uglednog CEPro magazina 2014. godine.



U prostoru PSB Imagine X1T izgleda jednostavno predivno, posebice kada se skinu zaštitne mrežice s zvučnika. Dimenzijama ne radi se o velikim zvučnicima, dimenzije su 208 mm širine, 874 mm visine i 395 mm dubine. A dolazi samo u crnoj boji, tako da se može uklopiti u skoro svaki prostor. 

Izgledom zvučnici su jednostavno predivni. Jednostavan i čisti dizajn, crna boja, ne prevelike dimenzije, uklope se u skoro svaki prostor. Posebno bih istaknuo žute zvučnike koji baš razbijaju crni monolitni blok. Materijali izrade su visoke kvalitete.

Audio sustav i prostorija

PSB Imagine X1T spojio sam na Rotel RA1062 pojačalom, trenutno sa Kimber zvučničkim kablovima. Analogni izvor zvuka je AudioTechnica AT-LP120 USB, a digitalni izvor zvuka je u većini slučajeva domaći HTPC (link na izgradnju) koji konvertira digitaliju u analogiju preko Musical Fidelity M1 DAC.

Prostorija je visoka oko 2.80 m, nije posebno zvučno tretirana, osim što sam zvučnike za oko 80-tak cm izvukao od zidova (što toplo preporučujem ako želite dobiti lijepu pozornicu i dubinu zvučne slike), te sam ih udaljio i zakrenuo prema Sweet spotu. 
Zvuk

Iako nisam stručan kao moj prijatelj Nebojša (obavezno posjetite njegov blog - tooloud.com) pokušat ću što bolje prenijeti zvuk u ovom tekstu koje PSB Imagine X1T proizvodi.  Osim teksta, imam Instagram video zapis jednog od mojih najdražih albuma AC/DC Back to black:



Radi se o 180 gramskoj audiofilskoj verziji gramofonske ploče. Nakon toga sam išao na blues tonove, gdje sam poslušao jedan od mojih najdražih albuma - B.B.King and Eric Clapton - Riding with the King:



I u jednoj i u drugoj varijanti, Imagine X1T su pokazali snagu da ispune prostor kvalitetnim zvukom. Niti u jednom trenutku nisam imao osjećaj da nedostaje tonova ili možda snage. Od visokih do niskih tonova i baseva, raspon zvuka je impresivan. 

Drugi testni album, jedan od mojih najdražih i filmova i soundtrackova je izvrstan Hans Zimmer - Gladiator. Ovaj puta album dolazi u digitalnom high res .flac formatu. Ovdje su Imagine X1T pokazali svoju preciznost i snagu stvaranja atmosfere. U jednom trenutku su se potpuno izgubili u prostoru, a jedino što se ne može izbjeći je zvuk. 



Moj dojam je da za trenutni prostor koji imam, PSB Imagine X1T su jedni od najboljih izbora koje sam imao prilike odabrati za svoj prostor. Iako sam još mlad u audiofilskim vodama, naučio sam da cijena ne garantira uvijek dobar zvuk, da je puno važnije pogoditi audio sustav za prostor u kojem se nalazite. U prostoru u kojem sam bio prije, dvosistemski zvučnici na stalcima su bili super riješenje, u ovom prostoru PSB Imagine X1T se izvrsno uklopio. 


Gdje kupiti PSB Imagine X1T?


Ako ste došli do ovih redaka teksta, znači da vam kroz glavu prolazi misao - Gdje kupiti ove zvučnike? Po cijeni od 6.599 HRK, ovo je zasigurno Best Buy u toj kategoriji, a kupiti ih možete u Sigma Audio Konceptu, više informacija na stranicama Sigma Audio - Sigma Audio - PSB.  A vas ako nešto dodatno zanima, 21. stoljeće je, stoljeće dvosmjernih komunikacija, javite mi se na neku od društvenih mreža, mail ili telefon. 



Prije sad već nekoliko mjeseci, ušao sam (ponovo) u svijet akvaristike. Kako smo nedavno renovirali stan, odlučili smo ga uljepšati jednim tropskim akvarijem. Akvarij sam zadnji puta imao prije valjda 10 godina, i bilo je potrebno dosta vremena ponovo se prilagoditi i prisjetiti osnovnih pravila akvaristike. Prvo sam prikupio svu opremu, akvarij je Juwel od 50-tak litara s poklopcem i rasvjetom, uz njega sam uzeo Aquael grijač (akvarij za tropske ribice) te Eheim filter sa pumpicom zraka. 

Nakon toga sam išao u nabavku ostale opreme, prvenstveno pjeska, bilja i kamenja. Prije nego što sve te stvari stavite u akvarij, potrebno ih je dobro oprati, posebice pijesak (podlogu).


Pripremite se da tu posla ima, čak i u postavljanju malog akvarija kao što je ovaj, no uzmite si vremena i dobro ga postavite. Biljke operite u otopini hipermangana, kako u novi akvarij ne bi postavili biljke koje nose na sebi razne parazite, pa čak i jajašca puževa. Jednom kad se puževi u akvariju razmnože, teško ih se riješit. 







Kada se sve to postavi u akvarij, kreće najvažniji dio akvaristike - CIKLIRANJE. Cikliranje traje par tjedana, u mom slučaju 2 tjedna, gdje sam dodatno ubrzao postupak cikliranja tako da sam kupio bakterije koje sam na tjednoj bazi stavljao u akvarij. Sigurno se pitate zašto cikliranje, naime akvarij je vrlo nestabilno okruženje, simulacija prirodnog okruženja u kojem ima živih organizama, da bi svi ti živi organizmi živjeli, potrebne su razne bakterije, te kvalitetna pH vrijednost vode. Kada proces cikliranja završi, akvarij smatramo zacikliranim i tek tada je spreman prihvatiti prve stanovnike (ribe). 

Tijekom cikliranja, u akvariju se treba postići temperatura kakva će biti s ribama, treba imati regularnu izmjenu svijetla i mraka (u prosjeku cca 12 sati), te uključen filter koji konstantno filtrira vodu. Jako dobar opis cikliranja sam našao - ovdje -  Cikliranje akvarija


U zaciklirani akvarij odlučili smo staviti: 

3 x Acanthophthalmus kuhli - 75 kn (3 x 25 kn)
3 x Corydoras schwarzi lg-xlg - 64 kn (2 x 32 kn)
2 x Anci
2 x Otocinclus affinis - 56 kn ( 2 x 28 kn)
1 Beta muški - 40 kn
10 x Paracheirodon innesi (10 x 6.40 kn = 64 kn)
10 x Rasbora brigittae (10 x 8 kn = 80 kn)

Ribe stavljate na način da pomiješate vodu u kojoj su došle u vrećici sa vodom iz vašeg akvarija, te ih s vrećicom postavite na 20-30 minuta da se prilagode temperaturi vode. Nikako nemojte izliti ribice iz vrećice u akvarij već ih najbolje pustit da same uđu u akvarij.


Lee - Sijamski borac

Glavna zvijezda akvarija je Lee, riba Beta, odnosno Sijamski borac. Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada ih razdraže druge ribe, ali uzgajivači su pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sačuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnijih boja. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubičasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela, a rijeđe i tamnosiva. Uzgajivači su ove boje selekcijom uspjeli dobiti i kod ženki, ali one nemaju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmeću.



Ukratko, Sijamski borac je jednostavna i nezahtjevna riba, no zahtjevna je u smislu društva. Nikako ne staviti u akvarij dva muška Sijamska borca, jer kao što im ime kaže, ovo su ribe borci, i u stanju su se do smrti tući. Također, ne toleriraju ni druge ribice s velikim i kitnjastim repovima (poput Gupija), a i ako im date cure, bit će nezgodno. Stoga Lee je kod nas sam, okružen neonkama, i sasvim mu je ok. O Sijamskim borcima je dobar članak na Wikipediji - Sijamski borac. 

Ovako Lee odmara, iako sam pomislio da mu nije dobro, Bete su uobičajene s ovakvim pozama:


Aquascaping

Još jedan pojam s kojim sam se susreo ovih tjedana čitajući i slagajući akvarij je Aquascaping. Prema definiciji - Aquascaping is the craft of arranging aquatic plants, as well as rocks, stones, cavework, or driftwood, in an aesthetically pleasing manner within an aquarium—in effect, gardening under water. Odnosno, svo bilje koje posadite u akvarij je živo bilje, i morate se za njega brinuti, tako mi je prijatelj Radoja došao pomoći oko prvog uređivanja akvarija jer su biljke krenule ozbiljno rasti i bilo ih je potrebno podrezati i presaditi. Zanimljivo je što na eBayu imate za naručiti opremu za aquascaping a to su većinom razne pincete, škare, hvataljke i slično.

Akvarij danas

Imali smo prvo odvajanje od akvarija na 10-tak dana (putovanje), gdje sam pripremio automatsku hranilicu (tip Juwel) koja nije toliko loša, no imao sam ( i dalje imam) problem s kondenzacijom vode. Kako voda pod svijetlom i visokom temperaturom hlapi, ona se zaustavlja na poklopcu i cijedi niz stjenke akvarija, i to mi je potrebno što prije riješiti. 

Akvarij izgleda ovako sada:


Kao što se vidi, malo smo uredili okruženje, a i Lee se negdje skriva. Ribice hranim jednom dnevno, Sijamski borac ima svoju hranu, dok ostale ribice imaju svoju.  

Snimio sam i kratki video akvarija i postavio na Instagram: 

A video posted by Sir Zeljko Riha (@zriha) on

Ako ste došli do kraja ovog blog posta, i razmišljate o akvariju, mogu samo reći da je akvarij iznimno izvrstan alat za opuštanje, no također i velika obaveza. Održavati ovako mali ekosustav je vrlo komplicirano i zahtjevno, no s druge strane daje puno zabave i puno korisnog znanja. Dok sam učio o akvaristici, puno toga sam novog saznao. 

Korisna akvaristička literatura dostupna je na ovom linku: http://www.lakeman.info/akvaristicka-literatura moj savjet je da je proučite, posebice vodič za potpune početnike. Također ako imate Facebook, izvrstan community o akvaristici se nalazi na ovom linku - Akvaristika Hrvatska

To bi bilo ukratko to, samo da ponovim:

1.) Nabavite svu potrebnu opremu (Akvarij, grijač, filter, podlogu, ukrasno kamenje/panjeve)
2.) Odaberite mjesto za akvarij u stanu
3.) Započnite sa cikliranjem
4.) Kada vam se akvarij zaciklira - pribavite ribe
5.) Uživajte

Ako imate kakvih pitanja, tvitnite mi - @zriha

p.s. ovo je vrlo kratki opis postavljanja akvarija, akvaristika je vrlo komplicirana znanost. 

Već dugo vremena mi se mota ova tema po glavi i dok pišem ovaj blog post, gledam u svoj predivan i relativno novi Samsung LED TV i razmišljam si cijelo vrijeme kako je TV kao takav mrtav. Još od prošle godine, kada sam isprobao HTC Vive, shvatio sam da smo svjedoci "smrti" jedne tehnologije koja je označila, rekao bih cijelo 20. stoljeće. Naravno, u 20. stoljeću smo također neke tehnologije potpuno ispratili, kao što je VHS i MC (audio kazete), u računalnoj industriji ispratili smo mnogo toga, Floppy diskove, bušene kartice, a i u TV-u smo ispratili televizore s katodnom cijevi.

Da će se ovo dogoditi vrlo brzo, potvrdio je ovogodišnji CES 2016 , gdje je pokazao da su dvije najveće industrije počele ozbiljno ulagati u virtualnu stvarnost - gaming industrija i porno industrija. Uz nju, dolazi još jedna - zabavna industrija, odnosno filmska industrija. Dok ovo pišem, čitam vijest kako je
IMAX (onaj veliki lanac kino dvorana) objavio kako će ove godine (2016.) napraviti prve kino dvorane sa virtualnom realnosti. Do kraja ove godine u SAD-u će otvoriti 6 lokacija koje će nuditi gledanje filmova na sasvim novi način (link na članak). Da, kino industrija je prepoznala VR, Google je nedavno također na svom I/O 2016. eventu objavio da će uskoro imati Android spreman i za VR tehnologiju. 

Gdje je tu TV?

I tako sjedim na svom kauču, slušam gramofon preko novih PSB Imagine X1T zvučnika (da morat ću napisat recenziju), i gledam u taj svoj novi Samsung televizor i nekako mi ga je žao, nije ni svjestan da su mu dani, mjeseci i godine odbrojani. Televizija se u prvim fazama pojavila tamo daleke 1920. godine, i taman bi mogla na 100 godišnjicu 2020. potpuno nestati. Sigurno se možemo složiti kako je televizor jedan od najznačajnijih izuma čovječanstva, a uvjeren sam da je VR također.

Što nas čeka? 

Vjerujem da nas čeka zanimljivo vrijeme, gdje bi već kroz 10 godina (2026.) mogli imati domove opremljene VR tehnologijom. Osim što će VR biti glavni izvor zabave u domu, biti će također izvrstan alat u edukaciji. Zamislite samo, vaše dijete uči povijest, i kroz VR ima priliku prošetati se Rimom za vrijeme Cezara, ili pak osjetiti kako je to "izgledalo" u Mezopotamiji. Nas će sigurno čekati i VR sadržaj kao što je Netflix krenuo eksperimentirat:



Da, čeka nas zanimljivo vrijeme, pregledavat ćemo internet, komunicirati s prijateljima, doživljavati svijet na sasvim drugačiji način. Jedan od zanimljivih videa koje sam vidio o budućnosti je ovdje u članku Stana na Mashable. Hiper realnost, nešto o čemu treba razmišljati.

Uskoro ćemo sasvim drugačije doživljavati svijet oko nas, kao i ljude. A uz to će doći mnogo promjena, vjerujem da će doći i mnogo promjena u marketingu kao takvom, što me posebno zanima, i čemu se radujem. 

Da, TV je mrtav, živio VR, zapamtite, 2016. godina je godina kada je počeo kraj TV-a.

Video materijali za zabavu:

VR Porn



VR Gaming

Moje isprobavanje HTC Vive



Tamo negdje početkom prošle godine kontaktirali su me za sudjelovanje u prvom regionalnom istraživanju Blogosfere - #Blogometar15 , o kojem sam napisao i par riječi - Kako ste blogeri? Danas mi je Dragana Djermanovic poslala rezultate ovog impresivnog i opsežnog istraživanja za koje smatram da je vrlo važno za našu regiju. 

#Blogometar15

Istraživanje je napravljeno od 04.03. do 30.03.2015. godine na uzorku od 701 blogera i blogerki. Istraživanje je obuhvatilo Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru. 

Istraživanje možete preuzeti na ovom linku proceniweb.com , a ja donosim par zanimljivih zaključaka iz samog istraživanja. Interesantno je da čak 13% blogera može živjeti od svog bloga, što je vrlo dobar podatak za cijelu regiju. Također drago mi je vidjeti da ima više blogerki nego blogera, sorry dečki ali cure ipak ljepše pišu. Blogeri više pišu pod vlastitim imenom i prezimenom, što je isto izvrstan podatak kao i da naši blogeri (iz Hrvatske) češće komentiraju i dijele druge blogove. Ovako to nekako izgleda:


Preko 37% blogera piše duže od 4 godine, prema istraživanju, Slovenci imaju najdulji staž u Crnoj Gori su najmlađi blogeri. Od ukupnog broja, 60% blogera piše iz hobija, a 5% je blogera koji pišu jer im je to posao. Preko 50% blogera piše iz razloga što žele podijeliti s drugima svoje iskustvo, znanje i razmišljanja, i oni većinom pripadaju muškom spolu, pripadnice ljepšeg spola pišu jer vole pisati (i moram priznati ide im jako dobro). 

Prosječan blog post ima oko 500 riječi, odnosno cca 1 A4 list papira a 57% ih koristi više od jedne fotografije. Da, fotografije puno znače u tekstu.

Koliko često blogeri pišu?


Zanimljiv mi je podatak kako polovica blogera uopće ne znaju kako analizirati svoj web, odnosno svoj web, smatram da se u ovom dijelu trebaju više angažirati i naučiti. Stoga, pravac Google Analytics edukacija. Zanimljiva je i zarada blogera, prema istraživanju, četvrtina Srpskih blogera zarađuje između 20 i 50 eur, trečina BiH blogera do 20 eur, skoro polovina Hrvatskih blogera zarađuje između 50 i 100 eur po jednom promoviranom blog postu.  Porazno mi je što čak 77% blogera nikada službeno nije pisalo sa konferencija ili seminara, mislim da tu ima velikog potencijala. 

 Kao zaključak, rekao bih da mi je drago da je ovo važno istraživanje napravljeno, i do njega ne bi niti došlo da nije bilo izvrsnog angažmana ekipe BeeBlog.network



Već  je prošla godina dana od kada sam u Tisku, preciznije, nije prošla već proletjela. Brzina kojom se razvija ovakav tip kompanije je jednostavno nevjerojatna. Velika mreža prodajnih mjesta, impresivna i snažna logistika, inovativne usluge, zbilja sam zadivljen kolegama i njihovim projektima. A kad sam kod projekata, iza nas je mnogo zanimljivih projekata, a moram naglasiti da su zanimljivi i oni koji dolaze... Susret sa starim kolegom me potaknuo na ovaj blog post, pitao me na čemu radim zadnjih mjeseci, hm, zapitao sam se kako mu najlakše odgovorit, pa sam mu odgovorio - između ostalog, radim na dronovima. 

Da, dronovima, od kada su se pojavili dronovi u široj populaciji, zainteresirali su me kao koncept i tehnologiji. Bez obzira što se većinom svog odraslog života bavim komunikacijama i marketingu, ipak sam u duši robotičar. Da, robotika je označila moju osnovnu i srednju školu (Tehnička škola Ruđera Boškovića), pa kasnije i prve godine studija na FSB-u, za koji mi je jako žao što nisam imao volje izgurati ga do kraja, posebice kada to gledam iz današnje perspektive. U ranim danima robotike najviše sam radio na behaviour based robotima, u većini slučajeva radilo se o malim robotima kojima je svrha bila proći razne labirinte potpuno autonomno. Sjećam se impresivnog Rug Warrior robota s kojim smo se u tim počecima bavili. U to vrijeme sam bio aktivan član Hrvatskog društva za robotiku gdje sam uređivao službeno glasilo društva i sudjelovao u aktivnostima poput škola i natjecanja. 

Danas, bavljenje robotikom je nešto sasvim drugačije, a sama ideja o dronovima kao autonomnim robotima i njihova primjena u industriji me je posebno zainteresirala. Na stranu entuzijazam, realno gledano, još smo godinama iza direktne primjene dronova u industriji, no ide se u tom smjeru. Kao što je već poznato, Tisak ima jednu od najvećih logističkih kapaciteta i inovativnu uslugu - Tisak paket. Kao vodeći logističar u Hrvatskoj, Tisak paket je tamo gdje nitko drugi ne ide, i to je jednostavno činjenica. Uz novost na domaćem tržištu - Paketomate, Tisak paket uvijek  radi na novim i inovativnim pristupima dostavi. Mislim da je Amazon krenuo prvi razmišljati o tome, što je logično, jer je svjetski lider u internet trgovini, no osobno smatram da je Amazonu veliki izazov prostor koji pokriva, na našu sreću, Hrvatska je puno manja, tako da je puno lakše primijeniti ovakav tip dostave. 

DJI Matrice 100

I tako, nabavili smo drona, i to ne bilo kakvog, model DJI Matrice 100. Vjerujem da je većini koja prati dronove, poznata tvrtka DJI. DJI je rekao bih pionir u proizvodnji dronova, posebice je poznat njihov model DJI Phantom koji se često koristi za fotografiranje. DJI Matrice 100 je došao u dijelovima u podosta velikoj kutiji i bilo ga je jednostavno složiti, ako pratite opsežne upute.




Ako se pitate, zašto DJI Matrice 100? Odgovor je jednostavan, radi se o iznimno modularnom i programabilnom dronu, a to je u ovoj fazi razvoja vrlo važno. DJI je za ovaj model predstavio open source SDK za koji smo nabavili i zasebno računalo DJI Manifold bazirano na Linuxu. DJI Manifold je opremljen nVidia Tegra K1 procesorom, radi se o quad-core ARM Cortex-A15 jezgri koja ide do preko 2 GHz. 


DJI Matrice 100 je vrlo velik dron a sama masa polijetanja Matrice 100 je dosta velika, čak 3.4 kg, što je više nego dovoljno za manju nosivost sa instaliranim duplim baterijama s kojima u nekim slučajevima prelazi preko 10 km. 

Naglasio bih kako je ovakav tip drona još daleko od direktne primjene u logistici, no vrlo je kvalitetna platforma za razvijanje i testiranje ovakvog tipa sustava dostave. 


Prve snimke leta:

Prije prvog leta, korisno je spojiti DJI Matrice 100 na računalo i pokrenuti simulator, te obaviti par testnih letova u simulatoru. Također prije samog leta preporučujem kalibraciju GPS-a i kompasa. Zbog sigurnosti, nabavili smo i Mayday padobran koji se montira na drona i služi za dodatnu zaštitu u slučaju gubitka nadzora nad dronom tijekom leta.


Za sada sam letio samo u posebno kontroliranim uvjetima i to direktnim upravljanjem a trenutno se bavim s idejom autonomnog leta. Mišljenja sam da se dronu može pristupiti kao i običnom autonomnom robotu, uz jednu vrlo važnu razliku, dron ima treću dimenziju i s time treba biti oprezan, no sama zamisao mi je kao i kada sam radio s autonomnim robotima, proći određeni put, prepreke i vratiti se do točke polazišta.  

Pred nama je dugi period testiranja, ne samo tehnologija već i regulativa. Dronove treba shvatiti ozbiljno, ne poštivanje regulativa i samih standarda izrade dronova, dronovi postaju opasnost. Vjerujem da ćemo svi zajedno raditi na ovom napretku tehnologije i imati na umu sigurnost svih nas. 

A što kaže regulativa?

Nedavno sam bio na radionici Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo koja je vrlo kvalitetno pristupila dronovima, i drago mi je da su agencije prepoznale potrebu regulacije ovakvog tipa letjelica. Ukratko agencija na dronove gleda kroz tri kategorije rizika - otvorena, specifična i certificirana. Otvorena su svi entuzijasti koji se igraju s dronovima i tu je važno naglasiti, ne smiju letjeti iznad skupina ljudi (skupina ljudi je preko 12 osoba). U specifičnu kategoriju spadaju sve industrije poput nas, i tu je važno napraviti procjenu rizika te dobiti odobrenje nacionalnih zrakoplovnih vlasti.  Zamolbu za odobrenje za letenje bespilotnim zrakoplovom možete pronaći na stranicama Hrvatske kontrole zračne plovidbe, na ovom linku

Vrlo je važno osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija na udaljenosti najmanje 3 km od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma –što je teško očekivati od međunarodnih zračnih luka. Te zone su prikazane na ovoj mapi:


Gdje smo danas?

Da bi sigurno obavljali letačke operacije svojim dronom, potrebno je komunicirati s Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe. U stvarnosti, čak i unutar CTR-a letenje u visini okolnih prepreka, a minimalno 3 km od granica AD-a ne predstavlja opasnost za ostali kontrolirani zračni promet. 

Danas se nalazimo u prvoj fazi testiranja i raspravljanja o ovakvom tipu tehnologije i primjene u industriji. Kao što sam već napisao, važno je da svi zajedno imamo otvoren dijalog i razmišljamo o sigurnosti građana. 

Ako imate drona i planirate ozbiljnije letjeti, moj savjet vam je da stupite u kontakt sa Agencijom za civilno zrakoplovstvo i Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe i javite im se prije opsežnijih letova. Također proučite karte, pazite na vremensku prognozu i čuvajte prostor nad kojim letite. 

Dronovi? 

Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti imati autonomne samovozeče automobile (o tome se pričalo i na CES 2016), dronove, više robota u svakodnevnom životu. Sigurno da dronovi neće moći zamijeniti svaku vrstu dostave, no zamislite samo brze i jednostavne dostave unutar urbanih područja ili na otoke, putem dronova.  

Također dodao bih da je izvrsno što će se ove godine organizirati prva dron konferencija pod imenom Dronfest u organizaciji tvrtke In2 koja će se održati 30.03.2016. Više informacija potražite na njihovim stranicama http://dronefest.in2.hr/

Do tada se nastavljam bavit DJI Matrice 100 dronom.