Što je novo na blogu?

Nakon višemjesečnog druženja s novim PSB Imagine X1T zvučnicima, odlučio sam napisati svoje dojmove ovih izvrsnih samostojećih zvučnika stiglih iz Kanade. Prvi puta sam se susreo s PSB-om kada sam u Sigma Audio dobio PSB Alpha C1 zvučnike i držao ih na stalcima. Zvuk je bio impresivan i tada sam zapravo zavolio tog relativno malog ali cijenjenog proizvođača zvučnika. PSB je vrlo cijenjena i poznata Kanadska tvrtka koja proizvodi zvučnike a nosi ime po Paul Bartonu i njegovoj ženi Sue. 

Paul Barton je glavni dizajner zvučnika u kompaniji a pokrenuo je kompaniju iz ljubavi prema glazbi, tamo davne 1960. je svirao violinu. PSB tvrtka posluje od 1972. godine i ono što ga izdvaja od konkurenata je što PSB čvrsto stoji i uz znanstvena istraživanja zvuka, pa je tako PSB povezan s Kanadskim NRC-om (National Research Council) gdje u iznimnim uvjetima razvija i testira svoje proizvode. Umjesto teksta, najbolje da poslušate Paula Bartona o PSB tehnologiji:




PSB Imagine X1T

PSB Imagine X1T je samostojeći zvučnik koji ima bas reflex i ulaznu snagu od 20-200W. Osjetljivost zvučnika je 90dB a nominalna impedanca 8 Ohma. Frekvencijski raspon zvučnika je 35-23.000 Hz. Za izdvojiti je kako je dobitnik nagrade Best Electronic System Technologies vrlo uglednog CEPro magazina 2014. godine.



U prostoru PSB Imagine X1T izgleda jednostavno predivno, posebice kada se skinu zaštitne mrežice s zvučnika. Dimenzijama ne radi se o velikim zvučnicima, dimenzije su 208 mm širine, 874 mm visine i 395 mm dubine. A dolazi samo u crnoj boji, tako da se može uklopiti u skoro svaki prostor. 

Izgledom zvučnici su jednostavno predivni. Jednostavan i čisti dizajn, crna boja, ne prevelike dimenzije, uklope se u skoro svaki prostor. Posebno bih istaknuo žute zvučnike koji baš razbijaju crni monolitni blok. Materijali izrade su visoke kvalitete.

Audio sustav i prostorija

PSB Imagine X1T spojio sam na Rotel RA1062 pojačalom, trenutno sa Kimber zvučničkim kablovima. Analogni izvor zvuka je AudioTechnica AT-LP120 USB, a digitalni izvor zvuka je u većini slučajeva domaći HTPC (link na izgradnju) koji konvertira digitaliju u analogiju preko Musical Fidelity M1 DAC.

Prostorija je visoka oko 2.80 m, nije posebno zvučno tretirana, osim što sam zvučnike za oko 80-tak cm izvukao od zidova (što toplo preporučujem ako želite dobiti lijepu pozornicu i dubinu zvučne slike), te sam ih udaljio i zakrenuo prema Sweet spotu. 
Zvuk

Iako nisam stručan kao moj prijatelj Nebojša (obavezno posjetite njegov blog - tooloud.com) pokušat ću što bolje prenijeti zvuk u ovom tekstu koje PSB Imagine X1T proizvodi.  Osim teksta, imam Instagram video zapis jednog od mojih najdražih albuma AC/DC Back to black:



Radi se o 180 gramskoj audiofilskoj verziji gramofonske ploče. Nakon toga sam išao na blues tonove, gdje sam poslušao jedan od mojih najdražih albuma - B.B.King and Eric Clapton - Riding with the King:



I u jednoj i u drugoj varijanti, Imagine X1T su pokazali snagu da ispune prostor kvalitetnim zvukom. Niti u jednom trenutku nisam imao osjećaj da nedostaje tonova ili možda snage. Od visokih do niskih tonova i baseva, raspon zvuka je impresivan. 

Drugi testni album, jedan od mojih najdražih i filmova i soundtrackova je izvrstan Hans Zimmer - Gladiator. Ovaj puta album dolazi u digitalnom high res .flac formatu. Ovdje su Imagine X1T pokazali svoju preciznost i snagu stvaranja atmosfere. U jednom trenutku su se potpuno izgubili u prostoru, a jedino što se ne može izbjeći je zvuk. 



Moj dojam je da za trenutni prostor koji imam, PSB Imagine X1T su jedni od najboljih izbora koje sam imao prilike odabrati za svoj prostor. Iako sam još mlad u audiofilskim vodama, naučio sam da cijena ne garantira uvijek dobar zvuk, da je puno važnije pogoditi audio sustav za prostor u kojem se nalazite. U prostoru u kojem sam bio prije, dvosistemski zvučnici na stalcima su bili super riješenje, u ovom prostoru PSB Imagine X1T se izvrsno uklopio. 


Gdje kupiti PSB Imagine X1T?


Ako ste došli do ovih redaka teksta, znači da vam kroz glavu prolazi misao - Gdje kupiti ove zvučnike? Po cijeni od 6.599 HRK, ovo je zasigurno Best Buy u toj kategoriji, a kupiti ih možete u Sigma Audio Konceptu, više informacija na stranicama Sigma Audio - Sigma Audio - PSB.  A vas ako nešto dodatno zanima, 21. stoljeće je, stoljeće dvosmjernih komunikacija, javite mi se na neku od društvenih mreža, mail ili telefon. 



Prije sad već nekoliko mjeseci, ušao sam (ponovo) u svijet akvaristike. Kako smo nedavno renovirali stan, odlučili smo ga uljepšati jednim tropskim akvarijem. Akvarij sam zadnji puta imao prije valjda 10 godina, i bilo je potrebno dosta vremena ponovo se prilagoditi i prisjetiti osnovnih pravila akvaristike. Prvo sam prikupio svu opremu, akvarij je Juwel od 50-tak litara s poklopcem i rasvjetom, uz njega sam uzeo Aquael grijač (akvarij za tropske ribice) te Eheim filter sa pumpicom zraka. 

Nakon toga sam išao u nabavku ostale opreme, prvenstveno pjeska, bilja i kamenja. Prije nego što sve te stvari stavite u akvarij, potrebno ih je dobro oprati, posebice pijesak (podlogu).


Pripremite se da tu posla ima, čak i u postavljanju malog akvarija kao što je ovaj, no uzmite si vremena i dobro ga postavite. Biljke operite u otopini hipermangana, kako u novi akvarij ne bi postavili biljke koje nose na sebi razne parazite, pa čak i jajašca puževa. Jednom kad se puževi u akvariju razmnože, teško ih se riješit. 







Kada se sve to postavi u akvarij, kreće najvažniji dio akvaristike - CIKLIRANJE. Cikliranje traje par tjedana, u mom slučaju 2 tjedna, gdje sam dodatno ubrzao postupak cikliranja tako da sam kupio bakterije koje sam na tjednoj bazi stavljao u akvarij. Sigurno se pitate zašto cikliranje, naime akvarij je vrlo nestabilno okruženje, simulacija prirodnog okruženja u kojem ima živih organizama, da bi svi ti živi organizmi živjeli, potrebne su razne bakterije, te kvalitetna pH vrijednost vode. Kada proces cikliranja završi, akvarij smatramo zacikliranim i tek tada je spreman prihvatiti prve stanovnike (ribe). 

Tijekom cikliranja, u akvariju se treba postići temperatura kakva će biti s ribama, treba imati regularnu izmjenu svijetla i mraka (u prosjeku cca 12 sati), te uključen filter koji konstantno filtrira vodu. Jako dobar opis cikliranja sam našao - ovdje -  Cikliranje akvarija


U zaciklirani akvarij odlučili smo staviti: 

3 x Acanthophthalmus kuhli - 75 kn (3 x 25 kn)
3 x Corydoras schwarzi lg-xlg - 64 kn (2 x 32 kn)
2 x Anci
2 x Otocinclus affinis - 56 kn ( 2 x 28 kn)
1 Beta muški - 40 kn
10 x Paracheirodon innesi (10 x 6.40 kn = 64 kn)
10 x Rasbora brigittae (10 x 8 kn = 80 kn)

Ribe stavljate na način da pomiješate vodu u kojoj su došle u vrećici sa vodom iz vašeg akvarija, te ih s vrećicom postavite na 20-30 minuta da se prilagode temperaturi vode. Nikako nemojte izliti ribice iz vrećice u akvarij već ih najbolje pustit da same uđu u akvarij.


Lee - Sijamski borac

Glavna zvijezda akvarija je Lee, riba Beta, odnosno Sijamski borac. Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada ih razdraže druge ribe, ali uzgajivači su pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sačuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnijih boja. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubičasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela, a rijeđe i tamnosiva. Uzgajivači su ove boje selekcijom uspjeli dobiti i kod ženki, ali one nemaju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmeću.



Ukratko, Sijamski borac je jednostavna i nezahtjevna riba, no zahtjevna je u smislu društva. Nikako ne staviti u akvarij dva muška Sijamska borca, jer kao što im ime kaže, ovo su ribe borci, i u stanju su se do smrti tući. Također, ne toleriraju ni druge ribice s velikim i kitnjastim repovima (poput Gupija), a i ako im date cure, bit će nezgodno. Stoga Lee je kod nas sam, okružen neonkama, i sasvim mu je ok. O Sijamskim borcima je dobar članak na Wikipediji - Sijamski borac. 

Ovako Lee odmara, iako sam pomislio da mu nije dobro, Bete su uobičajene s ovakvim pozama:


Aquascaping

Još jedan pojam s kojim sam se susreo ovih tjedana čitajući i slagajući akvarij je Aquascaping. Prema definiciji - Aquascaping is the craft of arranging aquatic plants, as well as rocks, stones, cavework, or driftwood, in an aesthetically pleasing manner within an aquarium—in effect, gardening under water. Odnosno, svo bilje koje posadite u akvarij je živo bilje, i morate se za njega brinuti, tako mi je prijatelj Radoja došao pomoći oko prvog uređivanja akvarija jer su biljke krenule ozbiljno rasti i bilo ih je potrebno podrezati i presaditi. Zanimljivo je što na eBayu imate za naručiti opremu za aquascaping a to su većinom razne pincete, škare, hvataljke i slično.

Akvarij danas

Imali smo prvo odvajanje od akvarija na 10-tak dana (putovanje), gdje sam pripremio automatsku hranilicu (tip Juwel) koja nije toliko loša, no imao sam ( i dalje imam) problem s kondenzacijom vode. Kako voda pod svijetlom i visokom temperaturom hlapi, ona se zaustavlja na poklopcu i cijedi niz stjenke akvarija, i to mi je potrebno što prije riješiti. 

Akvarij izgleda ovako sada:


Kao što se vidi, malo smo uredili okruženje, a i Lee se negdje skriva. Ribice hranim jednom dnevno, Sijamski borac ima svoju hranu, dok ostale ribice imaju svoju.  

Snimio sam i kratki video akvarija i postavio na Instagram: 

A video posted by Sir Zeljko Riha (@zriha) on

Ako ste došli do kraja ovog blog posta, i razmišljate o akvariju, mogu samo reći da je akvarij iznimno izvrstan alat za opuštanje, no također i velika obaveza. Održavati ovako mali ekosustav je vrlo komplicirano i zahtjevno, no s druge strane daje puno zabave i puno korisnog znanja. Dok sam učio o akvaristici, puno toga sam novog saznao. 

Korisna akvaristička literatura dostupna je na ovom linku: http://www.lakeman.info/akvaristicka-literatura moj savjet je da je proučite, posebice vodič za potpune početnike. Također ako imate Facebook, izvrstan community o akvaristici se nalazi na ovom linku - Akvaristika Hrvatska

To bi bilo ukratko to, samo da ponovim:

1.) Nabavite svu potrebnu opremu (Akvarij, grijač, filter, podlogu, ukrasno kamenje/panjeve)
2.) Odaberite mjesto za akvarij u stanu
3.) Započnite sa cikliranjem
4.) Kada vam se akvarij zaciklira - pribavite ribe
5.) Uživajte

Ako imate kakvih pitanja, tvitnite mi - @zriha

p.s. ovo je vrlo kratki opis postavljanja akvarija, akvaristika je vrlo komplicirana znanost. 

Već dugo vremena mi se mota ova tema po glavi i dok pišem ovaj blog post, gledam u svoj predivan i relativno novi Samsung LED TV i razmišljam si cijelo vrijeme kako je TV kao takav mrtav. Još od prošle godine, kada sam isprobao HTC Vive, shvatio sam da smo svjedoci "smrti" jedne tehnologije koja je označila, rekao bih cijelo 20. stoljeće. Naravno, u 20. stoljeću smo također neke tehnologije potpuno ispratili, kao što je VHS i MC (audio kazete), u računalnoj industriji ispratili smo mnogo toga, Floppy diskove, bušene kartice, a i u TV-u smo ispratili televizore s katodnom cijevi.

Da će se ovo dogoditi vrlo brzo, potvrdio je ovogodišnji CES 2016 , gdje je pokazao da su dvije najveće industrije počele ozbiljno ulagati u virtualnu stvarnost - gaming industrija i porno industrija. Uz nju, dolazi još jedna - zabavna industrija, odnosno filmska industrija. Dok ovo pišem, čitam vijest kako je
IMAX (onaj veliki lanac kino dvorana) objavio kako će ove godine (2016.) napraviti prve kino dvorane sa virtualnom realnosti. Do kraja ove godine u SAD-u će otvoriti 6 lokacija koje će nuditi gledanje filmova na sasvim novi način (link na članak). Da, kino industrija je prepoznala VR, Google je nedavno također na svom I/O 2016. eventu objavio da će uskoro imati Android spreman i za VR tehnologiju. 

Gdje je tu TV?

I tako sjedim na svom kauču, slušam gramofon preko novih PSB Imagine X1T zvučnika (da morat ću napisat recenziju), i gledam u taj svoj novi Samsung televizor i nekako mi ga je žao, nije ni svjestan da su mu dani, mjeseci i godine odbrojani. Televizija se u prvim fazama pojavila tamo daleke 1920. godine, i taman bi mogla na 100 godišnjicu 2020. potpuno nestati. Sigurno se možemo složiti kako je televizor jedan od najznačajnijih izuma čovječanstva, a uvjeren sam da je VR također.

Što nas čeka? 

Vjerujem da nas čeka zanimljivo vrijeme, gdje bi već kroz 10 godina (2026.) mogli imati domove opremljene VR tehnologijom. Osim što će VR biti glavni izvor zabave u domu, biti će također izvrstan alat u edukaciji. Zamislite samo, vaše dijete uči povijest, i kroz VR ima priliku prošetati se Rimom za vrijeme Cezara, ili pak osjetiti kako je to "izgledalo" u Mezopotamiji. Nas će sigurno čekati i VR sadržaj kao što je Netflix krenuo eksperimentirat:



Da, čeka nas zanimljivo vrijeme, pregledavat ćemo internet, komunicirati s prijateljima, doživljavati svijet na sasvim drugačiji način. Jedan od zanimljivih videa koje sam vidio o budućnosti je ovdje u članku Stana na Mashable. Hiper realnost, nešto o čemu treba razmišljati.

Uskoro ćemo sasvim drugačije doživljavati svijet oko nas, kao i ljude. A uz to će doći mnogo promjena, vjerujem da će doći i mnogo promjena u marketingu kao takvom, što me posebno zanima, i čemu se radujem. 

Da, TV je mrtav, živio VR, zapamtite, 2016. godina je godina kada je počeo kraj TV-a.

Video materijali za zabavu:

VR Porn



VR Gaming

Moje isprobavanje HTC Vive



Tamo negdje početkom prošle godine kontaktirali su me za sudjelovanje u prvom regionalnom istraživanju Blogosfere - #Blogometar15 , o kojem sam napisao i par riječi - Kako ste blogeri? Danas mi je Dragana Djermanovic poslala rezultate ovog impresivnog i opsežnog istraživanja za koje smatram da je vrlo važno za našu regiju. 

#Blogometar15

Istraživanje je napravljeno od 04.03. do 30.03.2015. godine na uzorku od 701 blogera i blogerki. Istraživanje je obuhvatilo Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru. 

Istraživanje možete preuzeti na ovom linku proceniweb.com , a ja donosim par zanimljivih zaključaka iz samog istraživanja. Interesantno je da čak 13% blogera može živjeti od svog bloga, što je vrlo dobar podatak za cijelu regiju. Također drago mi je vidjeti da ima više blogerki nego blogera, sorry dečki ali cure ipak ljepše pišu. Blogeri više pišu pod vlastitim imenom i prezimenom, što je isto izvrstan podatak kao i da naši blogeri (iz Hrvatske) češće komentiraju i dijele druge blogove. Ovako to nekako izgleda:


Preko 37% blogera piše duže od 4 godine, prema istraživanju, Slovenci imaju najdulji staž u Crnoj Gori su najmlađi blogeri. Od ukupnog broja, 60% blogera piše iz hobija, a 5% je blogera koji pišu jer im je to posao. Preko 50% blogera piše iz razloga što žele podijeliti s drugima svoje iskustvo, znanje i razmišljanja, i oni većinom pripadaju muškom spolu, pripadnice ljepšeg spola pišu jer vole pisati (i moram priznati ide im jako dobro). 

Prosječan blog post ima oko 500 riječi, odnosno cca 1 A4 list papira a 57% ih koristi više od jedne fotografije. Da, fotografije puno znače u tekstu.

Koliko često blogeri pišu?


Zanimljiv mi je podatak kako polovica blogera uopće ne znaju kako analizirati svoj web, odnosno svoj web, smatram da se u ovom dijelu trebaju više angažirati i naučiti. Stoga, pravac Google Analytics edukacija. Zanimljiva je i zarada blogera, prema istraživanju, četvrtina Srpskih blogera zarađuje između 20 i 50 eur, trečina BiH blogera do 20 eur, skoro polovina Hrvatskih blogera zarađuje između 50 i 100 eur po jednom promoviranom blog postu.  Porazno mi je što čak 77% blogera nikada službeno nije pisalo sa konferencija ili seminara, mislim da tu ima velikog potencijala. 

 Kao zaključak, rekao bih da mi je drago da je ovo važno istraživanje napravljeno, i do njega ne bi niti došlo da nije bilo izvrsnog angažmana ekipe BeeBlog.network



Već  je prošla godina dana od kada sam u Tisku, preciznije, nije prošla već proletjela. Brzina kojom se razvija ovakav tip kompanije je jednostavno nevjerojatna. Velika mreža prodajnih mjesta, impresivna i snažna logistika, inovativne usluge, zbilja sam zadivljen kolegama i njihovim projektima. A kad sam kod projekata, iza nas je mnogo zanimljivih projekata, a moram naglasiti da su zanimljivi i oni koji dolaze... Susret sa starim kolegom me potaknuo na ovaj blog post, pitao me na čemu radim zadnjih mjeseci, hm, zapitao sam se kako mu najlakše odgovorit, pa sam mu odgovorio - između ostalog, radim na dronovima. 

Da, dronovima, od kada su se pojavili dronovi u široj populaciji, zainteresirali su me kao koncept i tehnologiji. Bez obzira što se većinom svog odraslog života bavim komunikacijama i marketingu, ipak sam u duši robotičar. Da, robotika je označila moju osnovnu i srednju školu (Tehnička škola Ruđera Boškovića), pa kasnije i prve godine studija na FSB-u, za koji mi je jako žao što nisam imao volje izgurati ga do kraja, posebice kada to gledam iz današnje perspektive. U ranim danima robotike najviše sam radio na behaviour based robotima, u većini slučajeva radilo se o malim robotima kojima je svrha bila proći razne labirinte potpuno autonomno. Sjećam se impresivnog Rug Warrior robota s kojim smo se u tim počecima bavili. U to vrijeme sam bio aktivan član Hrvatskog društva za robotiku gdje sam uređivao službeno glasilo društva i sudjelovao u aktivnostima poput škola i natjecanja. 

Danas, bavljenje robotikom je nešto sasvim drugačije, a sama ideja o dronovima kao autonomnim robotima i njihova primjena u industriji me je posebno zainteresirala. Na stranu entuzijazam, realno gledano, još smo godinama iza direktne primjene dronova u industriji, no ide se u tom smjeru. Kao što je već poznato, Tisak ima jednu od najvećih logističkih kapaciteta i inovativnu uslugu - Tisak paket. Kao vodeći logističar u Hrvatskoj, Tisak paket je tamo gdje nitko drugi ne ide, i to je jednostavno činjenica. Uz novost na domaćem tržištu - Paketomate, Tisak paket uvijek  radi na novim i inovativnim pristupima dostavi. Mislim da je Amazon krenuo prvi razmišljati o tome, što je logično, jer je svjetski lider u internet trgovini, no osobno smatram da je Amazonu veliki izazov prostor koji pokriva, na našu sreću, Hrvatska je puno manja, tako da je puno lakše primijeniti ovakav tip dostave. 

DJI Matrice 100

I tako, nabavili smo drona, i to ne bilo kakvog, model DJI Matrice 100. Vjerujem da je većini koja prati dronove, poznata tvrtka DJI. DJI je rekao bih pionir u proizvodnji dronova, posebice je poznat njihov model DJI Phantom koji se često koristi za fotografiranje. DJI Matrice 100 je došao u dijelovima u podosta velikoj kutiji i bilo ga je jednostavno složiti, ako pratite opsežne upute.




Ako se pitate, zašto DJI Matrice 100? Odgovor je jednostavan, radi se o iznimno modularnom i programabilnom dronu, a to je u ovoj fazi razvoja vrlo važno. DJI je za ovaj model predstavio open source SDK za koji smo nabavili i zasebno računalo DJI Manifold bazirano na Linuxu. DJI Manifold je opremljen nVidia Tegra K1 procesorom, radi se o quad-core ARM Cortex-A15 jezgri koja ide do preko 2 GHz. 


DJI Matrice 100 je vrlo velik dron a sama masa polijetanja Matrice 100 je dosta velika, čak 3.4 kg, što je više nego dovoljno za manju nosivost sa instaliranim duplim baterijama s kojima u nekim slučajevima prelazi preko 10 km. 

Naglasio bih kako je ovakav tip drona još daleko od direktne primjene u logistici, no vrlo je kvalitetna platforma za razvijanje i testiranje ovakvog tipa sustava dostave. 


Prve snimke leta:

Prije prvog leta, korisno je spojiti DJI Matrice 100 na računalo i pokrenuti simulator, te obaviti par testnih letova u simulatoru. Također prije samog leta preporučujem kalibraciju GPS-a i kompasa. Zbog sigurnosti, nabavili smo i Mayday padobran koji se montira na drona i služi za dodatnu zaštitu u slučaju gubitka nadzora nad dronom tijekom leta.


Za sada sam letio samo u posebno kontroliranim uvjetima i to direktnim upravljanjem a trenutno se bavim s idejom autonomnog leta. Mišljenja sam da se dronu može pristupiti kao i običnom autonomnom robotu, uz jednu vrlo važnu razliku, dron ima treću dimenziju i s time treba biti oprezan, no sama zamisao mi je kao i kada sam radio s autonomnim robotima, proći određeni put, prepreke i vratiti se do točke polazišta.  

Pred nama je dugi period testiranja, ne samo tehnologija već i regulativa. Dronove treba shvatiti ozbiljno, ne poštivanje regulativa i samih standarda izrade dronova, dronovi postaju opasnost. Vjerujem da ćemo svi zajedno raditi na ovom napretku tehnologije i imati na umu sigurnost svih nas. 

A što kaže regulativa?

Nedavno sam bio na radionici Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo koja je vrlo kvalitetno pristupila dronovima, i drago mi je da su agencije prepoznale potrebu regulacije ovakvog tipa letjelica. Ukratko agencija na dronove gleda kroz tri kategorije rizika - otvorena, specifična i certificirana. Otvorena su svi entuzijasti koji se igraju s dronovima i tu je važno naglasiti, ne smiju letjeti iznad skupina ljudi (skupina ljudi je preko 12 osoba). U specifičnu kategoriju spadaju sve industrije poput nas, i tu je važno napraviti procjenu rizika te dobiti odobrenje nacionalnih zrakoplovnih vlasti.  Zamolbu za odobrenje za letenje bespilotnim zrakoplovom možete pronaći na stranicama Hrvatske kontrole zračne plovidbe, na ovom linku

Vrlo je važno osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija na udaljenosti najmanje 3 km od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma –što je teško očekivati od međunarodnih zračnih luka. Te zone su prikazane na ovoj mapi:


Gdje smo danas?

Da bi sigurno obavljali letačke operacije svojim dronom, potrebno je komunicirati s Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe. U stvarnosti, čak i unutar CTR-a letenje u visini okolnih prepreka, a minimalno 3 km od granica AD-a ne predstavlja opasnost za ostali kontrolirani zračni promet. 

Danas se nalazimo u prvoj fazi testiranja i raspravljanja o ovakvom tipu tehnologije i primjene u industriji. Kao što sam već napisao, važno je da svi zajedno imamo otvoren dijalog i razmišljamo o sigurnosti građana. 

Ako imate drona i planirate ozbiljnije letjeti, moj savjet vam je da stupite u kontakt sa Agencijom za civilno zrakoplovstvo i Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe i javite im se prije opsežnijih letova. Također proučite karte, pazite na vremensku prognozu i čuvajte prostor nad kojim letite. 

Dronovi? 

Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti imati autonomne samovozeče automobile (o tome se pričalo i na CES 2016), dronove, više robota u svakodnevnom životu. Sigurno da dronovi neće moći zamijeniti svaku vrstu dostave, no zamislite samo brze i jednostavne dostave unutar urbanih područja ili na otoke, putem dronova.  

Također dodao bih da je izvrsno što će se ove godine organizirati prva dron konferencija pod imenom Dronfest u organizaciji tvrtke In2 koja će se održati 30.03.2016. Više informacija potražite na njihovim stranicama http://dronefest.in2.hr/

Do tada se nastavljam bavit DJI Matrice 100 dronom. 


Ako ste kliknuli na ovaj blog post, onda sigurno očekujete i odgovor na pitanje zašto? No prije nego što vam otkrijem razlog, ispričao bih vam jednu kratku priču. Tamo davne 2010. godine zakupio sam ovu domenu i počeo pisati blog. Kao i svaki bloger, počeo sam pisati bez nekog plana i cilja, čisto širiti korisne informacije i dijeliti svoje stavove i mišljenja. Najteže je bilo pisati redovito, kao i sve u životu, da bi se ostvario nekakav uspjeh, važno je imati volju, motivaciju i upornost. Za pisanjem, to je ponekad teško, tako da ponekad bi se nanizalo 3 članka u jednom mjesecu, a ponekad bih imao pauzu od 6 mjeseci. Tako je to krenulo, da bi se 2015. godine dogodio prvi važni angažman. 

Naime zamjetio sam kod kolege i prijatelja Dragana Varagića, da je Coca Cola u potrazi za blogerima - sam projekt se zove Coca Cola Blogers Network Adria. Obzirom da sam ljubitelj Coca Cole, i da me zainteresirao projekt, prijavio sam se (kako su to pravila naložila) s blog postom - Vespa putovanje: Pula - Trst . Ono što je bilo super iznenađenje, je kada mi se Dragan javio i rekao da su me odabrali da budem CCBNA bloger za 2015. godinu (Blogeri koji će u 2015. godini učestvovati u projektu Coca Cola Blogers Network Adria). Veselju nije bilo kraja, no tad se javio i onaj pozitivan stres, sada sam dobio prvi ozbiljan angažman, i obavezu pisanja. Prvi post se pojavio  relativno brzo - Pozdrav svima, ove godine pišem za Coca Cola Blogers Network Adria.

CCBNA funkcionira na način da pišete o zanimljivim temama (#CCBNA članci) i to kontinuirano. Što je u početku bio stres, a već kroz mjesec dana, bio sam pun inspiracija, stoga pisanje je postalo kontinuirano. Pozitivna stvar cijelog projekta je također i ta što me prisilila da napokon uredim i dotjeram blog, stoga nabavio sam novu temu i vizualno uljepšao blog. Također, Coca Cola me je motivirala da provedem 3 dana u divljini, što sam i opisao u blog postu - Kako preživjeti u divljini

Da ne duljim, natječaj je upravo objavljen, možete ga pronaći na ovom linku - Prijava za CCBNA 2016.  Prijavite se, učinit će vas boljim blogerom nego što ste to bili prije. Također, povezati ćete se s kolegama blogerima u regiji, te širiti pozitivne vibracije ovim prostorima, nešto što se svi možemo složiti da nam je zbilja potrebno. 

Želim vam svu sreću u prijavi! 

Napomena: Ovaj tekst je dio akcije Coca-Cola System – Bloggers Network.


Za vikend sam dobio na test novu Toyotu RAV4 hybrid. Za RAV4 se može sa sigurnošću reći da je utemeljila SUV klasu. Na tržištu se pojavila davne 1994. godine a zanimljivo će vam biti značenje skraćenice RAV4 koja znači: Recreational Active Vehicle with 4 wheel drive. Do sada, Toyota je na tržište donijela 4. generacije RAV4, i upravo ova posljednja donosi novost - hibridni pogon. Toyota je pionir u hibridnim pogonima, osobno ne skrivam da sam veliki fan Toyote Priusa, model koji je započeo cijelu priču oko hibrida. Ovo nije moj prvi susret s hibridima, a jedan sam testirao prošle godine - Toyota Yaris hybrid (Kliknite za test). Vjerujem da je dobro prije testa utvrditi neke početne činjenice, kako bi me bolje upoznali, ovo je blogerski test, stoga ima dosta osobnog pristupa. Prvo, ovo nije prvi SUV koji sam vozio, naprotiv, u jednom periodu sam bio vlasnik Jeep Grand Cherokeeja i to ni manje ni više, modela s V8 motorom 5200 kubičnih centimetara i Limited opremom. Istina, Jeep Grand Cherokee je tipična terenska klasa vozila, a ne toliko SUV. Smatram da treba raditi razliku između terenskog vozila sa redukcijom pogona i modernim SUV-ovima, jer osim razlike u vožnji, tu je i razlika i u udobnosti. Ovih dana svakodnevno vozim Mazdu MX-5 NB Icon  a imam i 2.4 JTD Lanciju karavan, stoga pokušao sam Toyotu RAV4 hybrid prilagodit vlastitim režimima vožnje. 

Test Toyota RAV4 Hybrid (Executive oprema)

U petak sam preuzeo Toyotu RAV4 i vratio sam je u ponedjeljak (ukupno skoro 4 dana), u tom periodu napravio sam skoro 1200 km. Toyotu RAV4 vozio sam u nekoliko režima na autocesti u smjeru Zagreb - Pula (i nazad) te Zagreb - Osijek ( i nazad), također dio je bio i gradska vožnja - Pula/Zagreb/Osijek. Kako sam snimio video, onda ovdje stajem sa tipkanjem.




Video test Toyota Rav4 hybrid:



Tehničke specifikacije

Toyota je u RAV4 hybrid odlučila staviti popularni (koji dijeli i u Lexus modelima) 2.5 VVTI s 4 cilindra i Atkinsonove gradnje benzinski motor(ne Otto) koji u kombinaciji s elektro motorom razvija preko 190 konjskih snaga i 279 Nm okretnog momenta. U kombinaciji s CVT mjenjačom postiže do 100 km/h oko nešto više od 8 sekundi, što je impresivno za SUV težak 1700 kg (isprike u video sam rekao netočan podatak od skoro 2000 kg)

Dizajn

Teško mogu biti subjektivan u ovoj temi, nekome će se svidjeti, nekome neće. Imam vrlo podvojeno mišljenje o dizajnu novih Toyotinih modela, pomalo su mi agresivna. Ako ću gledati samo Toyotu RAV4, najljepša mi je 3. generacija. Iako i ova ima svojih prednosti. Prvo, za razliku od starih, "njuška" je agresivna. Drugo, nema teorije da ćete proći cesto nezamijećeni, jednostavno Toyota RAV4 mami poglede i tu i tamo ćete osjetiti kako vas gledaju. Boja testne RAV4 je trula višnja, slična boja kakvu ima moja Miata, to mi jedna od ljepših japanskih boja. Ostali elementi su sivkasti i ostavljaju dojam agresivnosti (carboon feel), a tu je i kromirana stepenica koja je korisna, i sastavni je dio svakog SUV vozila. Kotači su s druge strane jednostavno predivni. Također, testirani model je došao sa zatamnjenim staklima, što je korisno po sunčanim danima, a ne smanjuje vidljivost u noći. Kad podvučem crtu, mogu zaključiti da je Toyota RAV4 zanimljiva i vrlo atraktivna. 




Unutrašnjost

Jednostavno predivna. Ok, to vam sigurno nije dovoljno, no da krenem redom. Vozačka pozicija je izvrsna, sjedala su od brušene kože, dosta tvrda (na što sam navikao) i udobna na dugim relacijama (ne zaboravite da sam vozio pola testa autoputom). Niti u jednom trenutku nisam osjetio umor radi loše pozicije sjedenja. Zadnja klupa je prostrana, a prtljažnik standardni za SUV klasu, dovoljan da stanu kolica, no dosta manji od raznih karavana. 

Najbolja stvar kod prtljažnika je što se otvara na motor i to na daljinskom upravljaču od RAV4. Ovo je vrlo praktično kada imate pune ruke stvari iz dućana. 



Instrument tabla je san svakog gadget freaka. Mnoštvo informacija koje sam detaljno opisao u videu. Sam look&feel unutrašnjosti je u skladu s cijenom, koža i kvalitetna plastika garantiraju da nema škirpanja niti će ih biti za cca 100.000 km.

Oprema

Ima je kao u priči, doslovno, no sve se svodi na centralni multimedijalni ekran koji sadržava: Bluetooth, USB AUX, GPS Navigaciju i puno korisnih informacija. A izdvojio bih automatsko paljenje/gašenje dugih svjetla na autocesti, što mi je bilo jako korisno te tempomat s Adaptive Cruise Controlom, odnosno radarom, koji sam korigira brzinu i udaljenost od vozila ispred vas. Primjerice, vozio sam 140 km/h na autocesti i ispred mene je izašao kamion, Toyota RAV4 je sama usporila i držala sigurnu udaljenost od kamiona, kada se kamion vratio u desnu traku, RAV4 je ubrzala do brzine koju sam namjestio na tempomatu. 

Ova opcija je jako korisna za sigurnu vožnju u magli. Druga stvar koja mi se svidjela je malo upozorenje na retrovizorima ako vam se automobil prikrade u mrtvi kut, ovo je zbilja korisno u gradskoj vožnji. Uz to, Toyota ima Road Sign Assist gdje očitava znakove pored ceste te vas upozori ukoliko vozite brže nego što je na znaku, još ako ovo povežu sa MUP-om, mislim da će u skorijoj budučnosti biti jako teško napraviti prekršaj, što je jako dobro za sigurnost na cesti. Ostalo u videu. :)

Vožnja Toyote RAV4 hybrid

Kako je voziti hibrida? Kako je voziti hibridnog SUV-a? To su bila česta pitanja preko vikenda. Pa ukratko, jako ugodno. Na autocesti Toyota RAV4 klizi pri normalnim brzinama, ipak ovo nije automobil za jurcanja, i toga morate biti svjesni. 


Uz predivan CVT mjenjač, ne osjećate kako ubrzava, već imate dojam kao kada avion polijeće na pisti. Jedina mana koju sam našao na ovako dugim relacijama je vrlo mali spremnik goriva. Nakon što mi se rezerva upalila (računalo je reklo da imam 20-tak km do praznog tanka) uspio sam natočiti cca 45 litara benzina (skoro kao moja Mazda MX-5), što je dosta malo za ovakav tip automobila. Potrošnja je bila raznolika, no u pravilu na autocesti nisam spustio ispod 10l/100 km, što je zapravo vrlo dobro, ako uzmete u obzir da vozite 2.5 benzinac sa skoro 200 konja koji ubrzava 0-100 km/h za 8 sekundi. U gradu se potrošnja smanji, i to je prednost hibrida, a najmanja potrošnja koju sam imao bila je oko 7l/100 km. Ostalo ste vjerujem vidjeli u videu.

Vožnja autocestom prema Rijeci:


Zaključak

Hm, teško je podijeliti sve dojmove koje je nova Toyota RAV4 hybrid ostavila. Ako me pitate, da li bi je kupio? Bih, rado bih je kupio. Hibridni pogon je velika prednost u gradu, gdje većina nas provodi barem 80% od ukupne godišnje kilometraže. Također, važno je naglasiti da RAV4 ima malu emisiju Co2, što znači da razmišljamo o planeti. Ovakav model ima i više stvari nego što vam treba, a sigurnosne opcije su zbilja važna stvar, Toyota se polako ali sigurno pozicionira kao brand koji zbilja vodi računa o sigurnosti, i to mi se zbilja sviđa. Ukupan dojam je jako dobar. Toyota nije razočarala s novom RAV4 i ponosno nastavlja s generacijom najpoznatijih SUV-ova. Testirana Toyota RAV4 hybrid košta nešto više od 280.000 HRK , a detaljnije informacije pronađite na Toyotinim stranicama. Na kraju testa ukupno sam odvozio 1198.7 km


Off road fotografije: