Što je novo na blogu?

Jurana Jelačić - Treniranjem Krav Mage ne prestaješ biti žena


Odlucio sam s vama podjeliti ovaj izvrsni tekst Jurane Jelačić o Krav Magi:

Za početak, ajmo se mi cure prisjetit jesmo li i koliko puta imale kakav neugodan događaj s našim ''krasnim'' primjercima muškarac. Ne mislim na uvrede u prometu. Na to se uopće ne treba obazirat. Mislim na one neželjene pokušaje zavođenja koji obično dođu zajedno s nekim pokušajima (nadam se da je uvijek ostalo na pokušaju) fizičke ''bliskosti'' koju niste željele. Jednom, nijednom, nekoliko, stalno, ne brojim više? Ok, dakle znate o čemu govorim. Dobro. I što je bilo? Neke od nas su dovoljno hrabre da to riješe same. Neke u blizini imaju dečka, prijatelja, brata, bratića, poznanika koji je priskočio. Hm…a što ako ste vani samo s frendicama ili trenutno niste u vezi ili ste na putu do dućana, same. I da, imate čak i hrabrosti reagirat ali ne znate što i kako. Što onda?

Gleda li neka od vas seriju NCIS? Gleda? Savršeno. Onda znate tko je Ziva David. Ako ne gledate, kratko upoznavanje. Dakle, Ziva David je časnica izraelske tajne službe MOSSAD. Dolazi u SAD kako bi radila u NCIS-u (nešto tipa forenzičari ali u mornarici, vojsci, bla., kužite me). Ona se bori rame uz rame s muškim dijelom ekipe. Čak ponekad i puno bolje (da,da sad sam malo šovinistički nastrojena). Kako samo žena sredi tipa ''golim rukama'', razoruža, nanese bol. Ma mrak. Savršeno. Kako to uspijeva? Koristi krav magu.

Točnu definiciju krav mage vam neću iznositi. Ne zato jer mi se ne da googlat i tražit (da, ne znam ju napamet), nego zato jer mi je cilj pojasnit vam što običnijim jezikom što je to. Mislim da nije ok komplicirat. Pa eto kako bih vam ja to rekla. Krav maga je nastala u Izraelu. Njezin tvorac, idejni začetnik je gospodin Imi Lichtenfeld. Bila je prvotno zamišljena za vojsku. Danas je sve popularnija među nama, cvilima. Mogli bismo ju definirat kao način borbe, način preživljavanja, način obrane. Doslovan prijevod s hebrejskog bi bio slobodna borba (KRAV- slobodna , MAGA- borba). Nije to borilačka vještina. Nije sport. Ovdje nema pravila. Sve je dozvoljeno. Jedino je pravilo spriječit napadača da nam nanese štetu. Danas je sve popularnija. Treniraju ju ljudi u cijelom svijetu. Muškarci i žene. Popularna je i u Hollywoodu. Sjetite se samo filma ''Sad je dosta'' s J.Lo. Ili nešto novijeg filma ''Taken''( kod nas preveden 96 sati).

Zaživjela je i u Hrvatskoj. Na nekoliko lokacija. U Rijeci i Zagrebu. Ima poklonike. Ali nažalost, malo cura, a nažalost danas su curama takva znanja sve potrebnija.

Želim sad s vama, nakon ovog uvoda, podijeliti svoja iskustva s krav magom. Želim vam pokazati što je to, kako se to radi. I ono najvažnije objasnit vam da trenirajući krav magu ne prestajete biti žene.

Moj prvi susret s krav magom bila je upravo serija NCIS i dokumentarna emisija na Discoveryu. I to je bilo uglavnom to. Ali, sve se to promijenilo saznanjem da su mojoj staroj školi (staroj jer sam iz te osnovne škole izašla prije 10 godina) počeli treninzi upravo krav mage. Savršeno. Idem odmah. Malo me u tom mome ODMAH spriječio faks i polaganje ispita, ali čim je ispit prošao eto mene u dvorani. Trener, bratić moje frendice iz osnovne. Dakle, evo već jedno poznato i uvijek nasmijano lice. Ostatak ekipe na treningu dečki ali kaj sad. Pa ja se tak i tak cijeli život družim sam s muškima. Odmah su me prihvatili kao svoju. Krenula priča, zezancija, objašnjavanje što je krav maga, što se radi. Ma to je za mene definitivno. Od malena sam se htjela bavit gimnastikom i nekim borilačkim sportom, ali sam uvijek završila na nekom plesu (ritmika, folklor i hip hop). I sad ostvarenje snova. 13.00 trening počinje. Za početak trčanje. Ja na kraju reda, najsporija ( i danas se stanem na kraj reda ali prestignem neke dečke). Bez kondicije, ali ono totalno. Zapuhana. Zatim krenulo redom zagrijavanje, istezanje i ono što i danas ne volim, skok sklek trbušnjak, 20 komada (skočiš, iz skoka odmah u sklek i onda trbušnjak). Mislim si ja, od ovog nema gore, ostalo ću valjda nekak preživjet. Krenula ja učit osnove. Udarac 360, direkt, hammer, low kick, midle kick. Da,da. Sve neki kickovi. Meni puna glava, ruke i noge poslije svakog treninga pune masnica, doma se zgražaju, dečko me gleda otkud masnice, a ja happy ko da ste mi dali čokoladu. A onda je na jednom treningu došla ''naredba'' trenera, svi na pod. Ok, kud svi tu i ja. Što sad? Kaj je sad smislil? A kad gle, nekaj jako korisno za nas cure. Obarana na podu od napada nožem i opčenito napada (za cure zapravo obrana od pukušaja silovanja). Moram priznat da se meni nije bilo jako teško ufurat jer smo muško ženski par, moj sparing partner i ja, ali ostali su dečki radili to bez cura pa je to izgledalo malo smiješno. Tad mi je prvi puta sinulo da fali cura. Nakon toga uslijedili su još mnogi poučni treninzi. Obrana od pokušaja davljenja, obrana od noža, obrana od pištolja i eto danas već i obrana od palice. Ali ništa od toga bez trčanja, barem 10 krugova, hodanja u čučnju, ''vožnje tački'' barem pola kruga, nošenja partnera danas već cijeli krug(nekad smo jedva pola). I da, i cure bi trebale nosit dečke. Obično dečki budu kavaliri i boje se za mene da ih ne mogu nosit, ali zato trener (cca 80kg) se navali povremeno na moja leđa pa ja odradim pol kruga (lagano već i cijeli). Kako svi tako i ja. To je odgovornost koju sam prihvatila došavši na trening. Očekuje se od mene da odradim najbolje što mogu. Ovo s nošenjem obično završi tako da ja otrčim dodatne krugove ako nemam kog nosit, ali ostalo vrijedi za mene kao i za dečke. Sve što se uči učimo svi. dobro, ima nekih stvari koje učimo mi cure jer su nam korsnije za neke situacije. Ili neki zahvati i pokreti koji bi za nas bili malo teži, pa to rade dečki više, ali svi moraju probat sve. Ima tu i zabavnih stvari, npr. igranje lovice a lovi onaj kojeg uspiješ ulovit za vrat. On se pri tom ne smije branit nego izmicat. Tko izađe iz kruga u kojem igramo, radi 10 sklekova. Ili sparing sa zavezanim rukama. Ili samo sparing pa udaraj kolko te volja. Skoro ko cro cop. Naravno, ne sa 100 % snage, udarci u tijelo, ruke i noge, ne u glavu.

Sad možda mislite da je ovo sve jako teško. Bolno, naporno. Iskreno ponekad i je, ali je korisno. Krav maga vam dopušta sve. U obrani od napadača gađate slabe točke – oči, uši, genitalije, vučete za kosu, za nos, uši. Dakle, nije klasičan sport u kojem ovo kažnjavaju. Nikada ne rade cura i cura zajedno u paru. Ako je grupa mješovita, obavezno su u paru dečko i cura. Što je po meni i logično. Svi principi treninga su isti. Svi smo poslije treninga umorni, s masnicom, ogrebotinom. Svi smo u trenirkama, tenisicama, sa štitnicima za zube. Dečki imaju i suspenzore, ja nosim nogometaške kostobrane da mi baš noge nisu jako plave od udaraca pa da mogu obući nešto kraće stvari (smijeh). Ali na kraju treninga jedna je razlika, dečki odu zajedno u garderobu, a ja sam sama. Naime, nema cura na treningu. Jedina sam. Bila je još jedna cura ali ona nažalost zbog obveza više ne dolazi. No, ne treba biti više cura samo da bi meni bile društvo. Ne, treba više cura kako bi što više njih znalo ovo što ja sad znam i što učim. Nadam se da vam nikad to neće zatrebati, ali korisno je. Da ne postanete dio statistike crne kronike ako ikad naletite na nekog takvog ''muškarca''.

Trening je naporan. Budite spremne na to. Ako se umorite ili vas neki udarac zaboli, stanete na neko vrijeme. Nitko vam neće zamjeriti, ali prihvatite činjenicu da je naporno. Znam doći doma umorna, izgrebana, s modricama ponekad, istegnutim zglobom, pa drugi dan upalom mišića. No nema veze. Mojim izborom da to treniram prihvatila sam modrice i ogrebotine i umor kao nešto normalno. Jer to je mala cijena u odnosu na ono što bi mi se moglo dogoditi da ne znam to što sam naučila. Modrica na treningu je dokaz da sam nešto probala, trenirala, naučila. Dokaz mog učenja. Ako se ikad nađem u takvoj situaciji, i završim samo s modricom bit će to najmanje što mi se moglo dogoditi, a ja ću se uspjet obranit i zaštiti.

I zapamtite, treniranjem krav mage ne prestaješ biti žena. Baš suprotno.