Što je novo na blogu?

Sigurnost u Republici Hrvatskoj – policija čuva ili samo puni državni proračun?


Potaknut jučerašnjim člankom iz Jutarnjeg lista „Očajni otac: Prebio sam huligana koji mi je istukao sina“ (http://www.jutarnji.hr/ocajni-otac--palicom-sam-prebio-huligana-koji-mi-je-istukao-sina/621935/), te raznim navodima sa Internetskih foruma, odlučio sam malo napisati o ovom problemu koji se kod nas javlja. Naime, izjava Marijana Kraljevića Kinga, kriminaliste, eksperta za sigurnost, definitivno je bila točna. U obraćanju za Radio 101,izjavio vrlo ekstremno kako hrvatski građani se ne trebaju osjećati sigurno,jer to sigurno nisu te hrvatska policija ne štiti njih nego državnopravno uređenje.
Već sam prije pisao o ovom problemu u raznim svojim blogovima, i na pollitici.com, stoga želim sumirati i zaključiti kako se ništa nije promijenilo. Stoga što točno policija može?


Policijski poslovi utvrđeni ovim Zakonom su:

1. zaštita života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osobe,
2. zaštita imovine,
3. sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, prijestupa i prekršaja,
4. traganje za počiniteljima kaznenih djela, prijestupa i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima,
5. nadzor i upravljanje cestovnim prometom,
6. poslovi sa strancima na temelju zakona,
7. nadzor i osiguranje državne granice,
8. drugi poslovi određeni zakonom.
Kratki pregled, može nam reći da oni rade samo točke 5., 6., 7., i 8. Iako su svi naviknuti po američkim filmovima da policija štiti građane, u velikoj većini oni to ne rade. Primjerice tamo ćete dosta često zamijetiti njihov moto „to serve and protect“, kod nas toga nema. Pa što točno policija smije?
Policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno oružje kada na drugi način ne može:

1. zaštiti svoj život i život drugih ljudi,
2. spriječiti izvršenje kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina i više,
3. spriječiti bijeg osobe zatečene u izvršenju kaznenoga djela za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža ili osobe za kojom je raspisana potraga zbog izvršenja takvoga kaznenog djela,
4. spriječiti bijeg osobe koja je uhićena zbog izvršenja kaznenih djela iz točke 3. ovoga stavka ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdržavanja kazne zatvora za ta kaznena djela.

Prije uporabe vatrenog oružja policijski službenik će uputiti usmeno upozorenje “stoj, policija!” a nakon toga drugi poziv “stoj, pucat ću!”.
Upozorenje iz stavka 3. ovoga članka neće se upućivati ukoliko bi se time dovelo u pitanje izvršenje službene zadaće.

Članak 63.
Uporaba vatrenog oružja nije dopuštena kada dovodi u opasnost život drugih osoba, osim ako je uporaba vatrenog oružja jedino sredstvo za obranu od izravnog napada ili opasnosti.
Uporaba vatrenog oružja nije dopuštena protiv maloljetnika osim kada je uporaba vatrenog oružja jedini način za obranu od napada ili opasnosti.
Ovo mi više zvuči u Monty Python stilu, tehnički policajac bi u situaciji trebao računati koliko bi mogući počinitelj trebao dobiti kaznu i onda odlučiti smije li pucati ili ne. Što je u najmanju ruku glupo, i osoba koja je pisala taj zakon, sigurno nije bila u stresnoj situaciji u kojoj treba uporabiti vatreno oružje i na koju se puca.
Jučerašnji slučaj pokazao je kako je jedan otac morao uzeti pravdu u svoje ruke i riskirati kazneno djelo, jer pravosuđe nije napravilo ništa, a policija i da želi, ne može ili ne želi jer to vuče za sobom neželjene posljedice.
Primjeri? Hm, recimo da vam je netko provalio u stan, vi ste se uspjeli sakriti u sobu i zaključati. Uzimate mobitel, zovete 92. Vjerojatnost je da će policija doći ne da bi spriječila zločin, nego da bi uzela zapisnik, ako i to naprave, jer primjerice prilikom provale u automobil, oni ne izlaze na uviđaj, ne isplati im se. Stoga, kao građani, porezni obveznici, jednostavno ne dobivate uslugu koju plaćate. I to je glavni problem ove zemlje. Sigurnost građana je na niskim razinama, pa na kraju krajeva, balkanska mafija se odlučila obračunavati u Zagrebu,jer znaju kako funkcionira sustav.


Problem ovoga je što nakon rata, svi oni koji su bili branitelji, a nisu bili kvalificirani za policajce, ipak su ostali u službi, problem je da više nema policijske edukacije, problem je što danas, svatko, bez ikakvog kriterija može biti policajac. Problem je što je vrh države korumpiran, stoga nikome nije niti u interesu da policija radi kako treba. I nažalost, svi ti problemi, dolaze polako na naplatu, od maloljetničke delikvencije,narušenog morala, do velikih kaznenih djela.
Kriminalni umovi će shvatiti da u ovoj zemlji mogu raditi što ih je volja, uz dobru političku pozadinu, oni su nedodirljivi, uz nedostatak političke pozadine, oni mogu forenzički nadmudrivati policiju, te koristit njihovu needuciranost i nedovoljan motiv za rad. U tom sustavu, najviše nastradaju oni ljudi,koji prihvaćaju poziv policajca (jer to je poziv, ne zanimanje), oni koji žele napraviti promjene u društvu, koji žele stati kriminalu na kraj. Ti većinom budu šikanirani po policijskim upravama i zaboravljeni.
Stoga rješenje je puno šire i veće nego što se to u pravi mah čini, problem nam je u vrhu, ne na dnu, dno je samo posljedica pokvarenog vrha. Pa tako i sama nacija je pokvarena kao i društvo, moralne vrijednosti su nestale, poštivanje je nestalo. Danas se svašta može reći policajcu, danas se može svašta napraviti na cesti, nažalost oni su učinkoviti samo u punjenu državnog proračuna, kroz prometne kazne.
Što više pišem o ovom problemu, vidim da ne mogu u jednom postu, ili dvije strane opisati cijeli problem i pokušati dati rješenje. Ako se fokusiram na samo MUP RH, onda tu već ima puno materijala za ukazati i popraviti, a gdje su ostali segmenti policije, od specijalne, prometne do kriminalističke. Svugdje imamo problema, i oni su se počeli manifestirati u društvu. Stoga, treba krenuti od toga, mislim da se ovime prvo trebaju sociolozi i psiholozi pozabaviti pa tek onda mi, kvazi sigurnosni stručnjaci koji mogu dati svoj neki sud i sugestije.

Kažu da je problem kod roditelja, posebice u maloljetničkoj delikvenciji, pa i je, jer taj roditelj radi od jutra do mraka, plača ogromne poreze, vjerovatno je žrtva korupcije i političke podobnosti, ne može napredovati, teško mu je, troškovi života ogromni, da bi otišao liječniku, mora i tamo nešto „donirati“, sve u svemu ogorčen je, i ta ogorčenost, nepoštivanje i ljutnja prelaze na djecu, koja postaju ovakva kakva su danas. I osobno me je strah postati roditeljem u ovoj zemlji,iako sam već dovoljno star da osnujem obitelj, ja biram čekanje, jednostavno smatram da niti jedno biće ne zavređuje da dođe u ovakvo okruženje, koliko god to od moje strane zvućalo oštro i neumjesno.

Stoga, pamet u glavu dok hodate ovom zemljom,ili se vozite njezinim prometnicama, pamet u glavu djeco, ukoliko će te pročitati ovo, nasilje je dobro, u ringu, kavezu ili nekom drugom sportu, ne na cesti i ne protiv svojih vršnjaka ili pripadnica ljepšeg spola. A dragi momci u plavom, čuvajte se, i napravite promjene u društvu.

I za kraj, svi vi kriminalci, i wannabe mafijaši, i naši momci u plavom znaju biti opasni:


(Samo ih trebamo pametno upotrijebit)