Što je novo na blogu?

Pravo na pristup brzom internetu u Finskoj je temeljno ljudsko pravo a u Hrvatskoj?

Danas nisam mogao reagirati na vijest iz Finske, kako je pravo na pristup brzom internetu postalo temeljno ljudsko pravo i dio Ustava. Ovakva vijest u hrvatskim medijima sam dozivio kao sol na ranu koja nam je otvorena vec 19 godina, i pomislio sam, pa mi smo na istom kontinentu. Prijateljski nastrojena i hladna Finska je dio EU u koju mi zelimo tako silno uci, Finska je i domovina Nokije a i zestokih pica i dobrog Rallya.

Takav jedan naslov uz naslove poput "Kosor od gradjana dobila 3, harac joj je srozao imidz borca protiv korupcije", "Nema vise svercera, ako placate struju placate i pretplatu", "Razuzdani party: Makarski zupnik tulumario uz narodnjake", "Kosor bacila zvaku na ulicu pa se rukovala sa Dedicem" i slicne, definitivno iskace, iskace u toliko da je Finska kao jedna utopijska zemlja a mi jedna zemlja 3. svijeta, prava banana republika.

Posebice ovaj naslov "Nema vise svercera, ako placate struju placate i pretplatu", nacrt zakona za HRT, ali to je vec posebna tema.

Pogodilo me to, a trebalo bi svakog hrvata, jer ako Finska brine o svojim gradjanima na takav nacin,pitam se kako se nasa zemlja brine o nama?

Da citiram USTAV RH:

Clanak 21.
Svako ljudsko bice ima pravo na zivot.

Hm, a sto je sa umjetnom oplodnjom? Ima li pravo na zivot? Moja baka sa malom mirovinom, njezine prijateljice koje se za svoje pravo na zivot bore svaki dan sakupljajuci boce po kontejnerima, akademski obrazovane zene koje su sada u godinama da dostojanstveno docekaju smrt, one nocima lutaju po gradu i sakupljaju boce.

Članak 35.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Nekako me ne uvjerava ovaj clanak, mladi se bore za besplatno skolovanje, skoro 300.000 sugradjana se bori za posao, invalidi gube svoje povlastice, obitelji su pogodjene haracem i drugim nametima.

Članak 51.

Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.

Temelji se na nacelima jednakosti i pravednosti? Da li zbilja?

I na kraju da ne duljim

Članak 54.

Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

Recite to nezaposlenim mladim intelektualcima, koji ne mogu doci do radnog mjesta, nemaju veze, nemaju politicke pozadine i jednostavno zele posteno radit.

Stoga, da, ovakva vijest iz Finske nam je ostavila (barem meni), gorak okus u ustima, jer pitam se, sto to nama toliko nedostaje da ne mozemo imati temeljna Ustavom zagarantirana prava a Finci mogu imati i puno toga vise.

I jos nesto, do kada, ali zbilja, do kada ce ovaj narod trpiti ovakvu vladavinu. Kada ce se reci dosta? Zasto mnogi narodi mogu reci dosta, mogu se boriti za sebe. Vjerujem da smo umorni, jer 91. se borilo za nesto puno vece, a evo, 19 godina kasnije, uspjeli smo upropastiti drzavu za koju su se mnogi hrabri junaci borili. I to mislim na one prave borce, ne one iz registra branitelja.

Nekako sam entuzijasticki zapoceo, i kako sam krenuo citati, entuzijazam me brzo prosao, umoran sam od negativnosti i od stalnog ukazivanja na probleme. Vjerujem da ih mnogi vide, rijetki ih komentiraju a oni najrijedji pokusavaju nesto promijenit. Stoga prvo krenite od sebe.

Ima predivnih blogova, predivnih tema, jednu posebno preporucam:

Pitam se koliko takvih jos ima. I sto nam je ciniti? Pokusati spasiti ovu zemlju ili potraziti mjesto u vec uredjenom mjestu poput Finske.

Volim ovu zemlju, i tesko da bi je samo tako napustio, bez borbe.

A bilo kakve promjene, jednostavno nemaju smisla, bilo kakva pisanja koja se dogadjaju na pollitika.com, bilo kakva ukazivanja, nemaju smisla.

Dok odredjeni ministri nece zavrsiti na sudu, u zatvoru, osudjeni za djela koja su radili. Dok niti jedna osoba nema pravu odgovornost za djela koja cini, mi se nazalost ne micemo nigdje.

I sve druge price su totalno bezsmislene, jer nemamo temelje, cvrste i postene temelje.