Što je novo na blogu?

WikiLeaks- zasto smatram da nije u redu sto su objavili diplomatsku korespodenciju

Ok, ovo zahtjeva jedan brzi blogpost iz glave jer je zustra rasprava u 140 znakova sa iznimno pametnim ljudima jednostavno ne moguca.

Ovdje ja zelim pokazati svoj pogled na situaciju, odnosno zasto smatram da WikiLeaks nije ok u pogledu objavljivanja svega i svacega.

Diplomacija postoji od 14 stoljeca prije Krista, i do dana danasnjeg, nacin je odnosa izmedju dvije zemlje, on moze biti prijateljski, saveznicki ili neprijateljski i konkurentni. Kao i ljudi, nekoga volite, nekoga mrzite a o nekome nemate misljenje.

Diplomacija je od samih pocetaka i barbarskih dana ljudske civilizacije imala svoje privilegije. Od samih pocetaka,poruke izmedju dva vladara su bile svetinje, a nosioci takvih poruka su bili zasticeni cak i u barbarska doba ratova.

U modernom, civiliziranom i demokratskom drustvu, diplomate bira parlament a predlaze i odobrava sef drzave. Predstavnike u parlamentu bira narod, kao i predsjednika odnosno sefa drzave. Diplomatsko komuniciranje zasticeno je Beckom konvencijom iz razloga sto mora biti nepovredivo u svim uvjetima.

Najveci problem koji se dogodio, je propust sigurnosti diplomatske korespodencije, no po meni je jos veci propust, odnosno nemoralnost objave istih.

Zasto?

Ne zelim napadati novinarsku struku, no ona je pala na najnize grane u covjecanstvu. Danas se sve mora objaviti, ljudi dok umiru na cesti su vijest, seksualni preljubi, veze, prekidi, sve je transparentno, a za sve krivim medije, big brothere i slicno. Privatnosti vise nema.
Takvim nacinom, ljudi su se naucili da ne smije biti "tajni", jer ako vide poznati par dok se svadja, voli, sexa i rastaje, onda jednostavno ljudi zele vise, a mediji su ti koji im to serviraju.

Domaci primjeri su javnih brakova, svadji, seksualnih zavodjenja, izlazaka i slicno. To su medijski zedne osobe niskog morala i limitiranih intelektualnih sposobnosti, no narod to zeli. Civilizacija vise nema osjecaja odgovornosti i granica sto je za dijeliti sa svima a sto nije. Sami smo krivi za to, transparentno zivimo po blogovima, facebookovima, twitterima itd..no sa jednom dozom privatnosti, sami odlucujemo sto ide u javnost a sto ne, zar ne? Nitko ne mora znati kada smo se posvadjali s partnerom, vodili ljubav, na koji nacin i kakve si poruke saljemo, to je samo izmedju nas i nase voljene osobe.

Osudili bi svakoga tko bi nasu privatnost javno dijelio i komentirao, vadio iz konteksta i slicno. No kada se to radi o drugome, mjere i morala nemamo, jednostavno zelimo vidjeti sve!

Uz to, nema odgovornosti, najlakse je nesto objavit, no imati odgovornost za to, sudjelovati u kreiranju necega, tu se broj ljudi drasticno smanjuje.

Diplomacija je ostala dio nacina komunikacije dvije zemlje, njihov odnost, koji je samo njihov, i ne tice se cijelog svijeta. Diplomacija je alat politike,koju biraju gradjani zemlje u kojoj zive, oni biraju politicare koji kreiraju politiku koja diktira diplomaciju.

Smatram ljude u wiki leaks neodgovornim, publicistickim i na kraju egoisticnim jer je njima stalo do objave. Pitao bih se sto bi bilo kad bi mi citali njihove osobne poruke, gledali njihove osobne zivote i sudili o njihovim zivotnim planovima.

Neodgovorni su u toliko sto su nisu razmislili do koje granice se nesto moze objavit i sto je za javnost, a sto nije.

Ako vas ne zanima sto si ja saljem sa djevojkom onda vas to ne zanima, tako nas ni ne zanima sto SAD govori Kini, Hrvatska Sloveniji i obrnuto. Zanima nas kakva je politika nase zemlje, kakvi su politicari i da li rade u nasem interesu. Ako ne rade, postoje demokratski instrumenti za izmjenu istih.

Diplomacija je iza zatvorenih vrata sprijecila ratove, otvorila ratove, kreirala granice i drzave. Da je nije bilo za vrijeme hladnog rata, vjerujem da bi svijet puno drugacije danas izgledao, sa nesto manje kontinentalne Amerike i Azije.

Ona se vodila profesionalno, ona se vodila interesno i na kraju u interesu zemlje u cije se ime vodila. To nije transparentan posao, niti ce ikada biti.

Sve gradjane koje to zanima, postoje studiji, i naravno karijerni diplomatski putevi, pa kad udju u diplomaciju, sjednu na bilateralne pregovore, neka lijepo javno pricaju o njima.
Ovako svi zele vidjeti sve,jer su jednostavno postali voajeri.

Mi zivimo u svijetu voajerizma, danas sve se mora vidjeti, sve moramo znati. E pa ljudi, ne moramo. Tesko je to prihvatit, no kako ne moram znati kako je X opcio sa Y te sto si salju preko poruka, tako ne moram ni znati kako drzava X komunicira sa drzavom Y.

Nitko nije govorio o transparentnim propustima diplomacije, kao primjerice Hrvatski pregovori sa Slovenijom i EU.

Ali svi zele sve vidjet.

Pa neka vide, no neka i daju svoje "pametno" misljenje kako bi svijet bio sto lijepsi, ugodniji i sigurniji.