Što je novo na blogu?

Treba li hrvatskim političarima PR?


g. Maceka sam samo uzeo za ilustraciju.

Cesto sam se pitao ovo pitanje, naime u konverzaciji s mnogim PR-ovcima i politicarima te naravno svakodnevnim gledanjem rada Vlade RH vec sam odavno dosao do zakljucka da nasim politicarima PR jednostavno ne treba. Potrebno je  elaborirati ovu teoriju - PR je potreban u politici isto onoliko koliko je potreban i svakoj drugoj djelatnosti, samo sa jednom iznimkom, PR u politici je vrlo blizak reputation managementu i izbornom procesu. U demokratskim zemljama bilo kakav oblik javnog djelovanja, odnosno obnasanja javne funkcije sa sobom donosi odgovornost, kako politicku tako i moralnu, posebice onu prema glasackom tijelu odnosno javnosti. Kako su te odgovornosti prema javnosti, jasno je da tu postoji i potreba za odnose s javnoscu. Ukoliko odgovornosti prema javnosti nema onda naravno logicno je zakljuciti da nema potrebe ni za odnosima s javnoscu.

Mala igra rijeci, no cinjenica je da su odgovnornost i istina kljuc javnog dijelovanja, a svaki ce PR-ovac reci da je istina i samo istina jedini kljuc dobrog PR-a. Glasaci su ti koji zapravo upravljaju javnom upravom, oni bi trebali biti ti koji kreiraju vlast i politiku, a u demokraciji najveca poslijedica koju politicar moze imati za svoje lose javno djelovanje je zapravo gubitak reizbora odnosno produljenja mandata. Situacija u Hrvatskoj je sasvim drugacija. Prosvjedi ne uspjevaju, dogovori oko izbora ne uspjevaju, stoga moramo se zapitati sto rade svi ti glasnogovornici raznih ministarstava i ureda, i da li su oni zbilja potrebni?
Cime to oni upravljaju i kakvo krizno komuniciranje oni moraju postaviti kada jedan duznosnik novinarima moze govoriti o lijepom danu a drugi izbjegavati novinare tjednima.


Vlada RH iz dana u dan ulazi i izlazi iz raznih PR kriza, uhicenja bliska Vladi su vec postala svakodnevna zabava gradjanima i medijima, no pravih PR akcija iz same Vlade nema. Jednostavno narod je kriv za nedostatak PR-a,odnosno odgovornosti. Niti jedna Vlada RH nije "kaznjena" Izborima,odnosno nije joj povjeren novi mandat zbog loseg rada ili malverzacija. 

Jednostavno, sto god radili, oni ce ostati na vlasti, unatoc nezadovoljstvu gradjana, i upravo zbog toga, PR im nije potreban,jer koja god se afera dogodila, ostavke se nece davati, niti ce gradjani pozivati Vladu na ostavku ili odgovornost. Stoga pitam se, koja je svrha imati razne urede za odnose s javnoscu, kada oni te odnose niti zele imati a i da ih imaju, ne znaju sto bi s njima.

Ne znam da li sam dovoljno elaborirao ovu tezu, no cinjenica je da u razvijenom demokratskom drustvu, politicar pazi na svoju reputaciju, odgovara birackom tijelu i na kraju ima PR koji moze biti izvrstan alat u doba krize. Mnogi se nisu slozili sa mnom kada sam iznio tezu da je g. Čačić imao relativno dobru PR strategiju nakon nesrece koja mu se dogodila u Madjarskoj. Ukoliko to usporedim sa nesretnim slucajem gradonacelnika Bandica koji je skrivio prometnu nezgodu u pijanom stanju, u njegovom slucaju PR-a i nije bilo.

U ovom stanju, hrvatskim politicarima ocito prema njihovom misljenju ne treba PR, ili ga jednostavno ne koriste, no prijeko im je potreban da si poprave ugled u javnosti. Za neke je prekasno, a za neke mlade je tek prava prilika da ih pocnu koristiti kako treba. 

U susret Moci uvjeravanja, na stranicama manjgure ima nekoliko dobrih clanaka usko povezanih za PR politicara: