Što je novo na blogu?

Zašto naše društvo ima tako visoke standarde?



Već dugo vremena razmišljam da napišem malo dulji status na Facebooku, i kada sam ga krenuo pisati, odlučio sam ga malo proširiti i od njega napraviti ovaj blog post. 

Vjerujem da ste primijetili čitajući razne članke po portalima kako vrlo često reakcija na pozitivne vijesti kroz komentare bude vrlo negativna. Naravno mnogi će reći, nemoj čitati komentare na portalima, no često se ulovim čitajući neki članak, da pogledam i komentare. I bez obzira na to kakva je vijest, odnosno da li je članak pozitivan ili negativan, komentari su često jako negativni.

Mantra za 2015.-tu: Misli pozitivno

Iako smo vrlo mala zemlja, s malo stanovnika, koncentracija negative, odnosno "hejta" je dosta velika. Kao da je društvo postavilo tako visok standard, da netko iz susjedstva dobije Nobelovu nagradu, da bi ga već u startu "pokopali" negativnim komentarima, jer je sigurno nekad davno u djetinjstvu, ukrao jabuku, i nije dobar, pa ni ne zaslužuje takvu nagradu.

Posebice se to odrazi na člancima koji pišu o pozitivnoj priči mladih inovatora, vlasnika tvrtki ili čak umjetnika/sportaša. I sada kada se prisjetim naših odrastanja, pohađanja vrtića, pa osnovne škole (a relativno sam star, zadnja generacija pionira), iako smo bili mala zajednica (ako gledam kvart u kojem sam odrastao), konstantno je bilo forsiranje uspjeha. Nikada nisu bile dovoljno dobre ocjene, nikada nisu bile dovoljno dobre medalje i slično. Sva sreća imao sam vrlo razumne roditelje, no kolege oko mene nisu, i to forsiranje je očito ostavilo traga.

Zamislite samo članak o našem sugrađani koji je odlučio dati otkaz u državnoj tvrtki jer se želi baviti slikanjem. Vjerujem da bi ga dežurni (a to je vjerojatno cijela država) kritičari "ubili" komentarima. 

I sada kada bolje razmislim, a to je više tematika za nekog psihologa, kako smo kao društvo osuđeno na propast. Ok, propast možda zvuči vrlo ozbiljno, no ako bolje razmislim, što točno ovo društvo može pozitivno podržavati? 
Vjerujem da netko od nas odleti do Mjeseca, već bi se našla kritična masa koja bi rekla: "Eh mi uspjeha, mogao je barem otić do Marsa." 

Naravno da kritičara ima svugdje, naravno da ovo nije problem samo našeg društva, no nekako imam osjećaj (a molim vas da mi javite ako sam u krivu, može i na Twitteru @zriha) kako je koncentracija negativizma i općenito "visokih" standarda u našem društvu jako velika. Posebice kada pogledam broj naših sugrađana, ima ih svega 4.3 milijuna, da smo pozitivni, i da podržavamo jedni druge u raznim ludim i odvažnim postupcima, mislim da bi nam svima bilo bolje.

Uvijek se sjetim svog dragog i dobrog prijatelja Hrvoja Jurića, prije svega čovjeka, pisca i biciklistu, koji je imao odvažna putovanja, koji je odlučio svoj život obogatiti nezaboravnim iskustvima, a komentari na raznim portalima o njegovim uspjesima su bili u manji ruku demotivirajući.

Što sam htio reći ovim blog postom, da pokušamo biti pozitivniji, ja prvi krećem od sebe, iako me mnogi nazivaju hejterom, to zapravo nisam, dobro možda prema izabranim predstavnicima i djelatnicima Vlade RH i državne službe, no želim reći da bez predrasuda i osuđivanja, podržavajte jedni druge, u kakvim god suludim idejama ili pothvatima se oni odluče. Upravo iz takvih situacija se rađaju nezamislive stvari.

I za kraj, od kuda tako visoki standardi? Koliko ima negative i osuđivanja, stvarno bih pomislio da smo tako napredno društvo da zbilja ima visoke standarde. Mala Hrvatska mora biti sve naj, imat najbolju reprezentaciju, najbolje sve, i dok se trudimo pričat da želimo imat najbolje, i dok se trudimo osuđivat drugačije od sebe, u isto vrijeme ti najbolji odlaze, u društva koja su pozitivnija.

Be positive!