Što je novo na blogu?

Granice su samo u ljudskim glavama



Sjećam se tamo 90-tih, bio sam u osnovnoj školi, živio relativno sigurno u Zagrebu. Odlazio u školu i povremeno uz neke čudne zvukove, trčao iz škole i odlazio u podrum. U to vrijeme, naš se razred (iako jedan od najmanjih u školi - ispod 20 učenika) povećao, za nekoliko "čudnih" vršnjaka mojih godina, čudnih imena i čudnog govora. Tada sam prvi puta naučio da nismo svi isti, da nas ima različitih. 

Ti isti ljudi, u Zagreb su doveli svoju kulturu i nekulturu, neki su shvatili da je isti život u kući na selu kao i stanu u Mamutici, no s vremenom, mi smo se prilagodili na njih, i oni na  nas. Još sam bio mali, nisam potpuno shvatio zašto su oni došli ovdje, dok me nakratko, roditelji nisu odvezli u Hrvatsko Zagorje, tamo sam bio s bakom. Oni su sudjelovali u nekakvoj obrani, a mi smo bili na sigurnom. Tada se sjećam, bio sam tužan jer sam ostavio sobu punu igračaka, a uzeo sam samo ono što sam mogao, najviše mi je bilo žao ostaviti Commodore C-64 s kojim sam se taman počeo upoznavati, sjećam se prvih redova Simon's Basica. Bio sam tužan jer nismo imali sve na što sam naviknuo. Kasnije sam shvatio da sam bio izbjeglica, iako sam se nalazio u predivnom domu svojih rođaka. 



Većina prostora bivše Jugoslavije su izbjeglice, izbjegli od rata i smrti, nastanili se na prostore koji im nisu došli rođenjem, ostali ovdje i krenuli s novim životom. Zato me pomalo začuđuju komentari sugrađana, kao i njihov pogled na izbjeglice pred našim pragom. Kao da samo prije 25 godina nisu bili u istoj situaciji. Mislim da nema obitelji u Hrvatskoj koja nije imala doticaj s izbjeglicama, kako onima u obitelji (bližoj i daljnjoj) tako i u svojoj okolini. Neki su izbjegli iz jednog područja u drugi, drugi su izbjegli iz jedne države u drugu.


Prvo što me je zasmetalo su domaći mediji, koji su izbjeglice nazvali migrantima, migrant je po definiciji Webstera "Osoba koja se redovito seli sa svrhom pronalaska posla, posebno obrađivanja polja", izbjeglica je prema našoj Wikipediji "pojam koji u najširem smislu označava svaku osobu koja je bila zbog rata, elementarne nepogode ili sličnih okolnosti bila prisiljena trajno ili na duži rok napustiti svoju domovinu ili prebivalište." 

Kao što ni 90-tih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije nisu migirirali jer im se eto, migriralo, već su izbjegavali rat i smrt, tako su i ovi nesretni ljudi danas - izbjeglice.


Izvrsna ilustracija - "imigranti?"

Poznajem mnogo emigranata, i ne izgledaju baš ovako:




Nisu imali prilike napustiti svoj dom samo s vrećicom u ruci (kao naši Vukovarci nakon pada grada), već su emigrirali u Irsku, Njemačku, Veliku Britaniju i druge razvijene zemlje.
Najviše su me kao i uvijek pogodili komentari poput (citiram s profila Matije Babića) -  "Za ovo je kriva Amerika", "Nek odjebu jer su muslimani", "Sve su to isilovci", "Zašto bježe od rata ako su muškarci".


Sjećam se da su ti isti komentari bili 90-tih godina, posebice od strane stanovnika ne ratom pogođenih područja, poput Zagreba, koji su na "nož" dočekali izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.  Pa su komentari bili, "Ne trebaju nam ovdje", "Imamo mi i svoj rat", "Neka se bore u Bosni" itd.. Nažalost, ne mijenjamo se, i to je najopasnije što se može dogoditi za jednu zajednicu ljudi.


Želim samo reći, da ovi ljudi na granicama, su prvenstveno ljudi, pripadnici iste vrste kojoj se nadam pripada većina stanovništva Republike Hrvatske. Tim ljudima treba pomoći. Oni žele svoj život koji imaju iskoristiti na najbolji mogući način, i pri tome ne poginuti u nekakvom suludom ratu.


Granice su samo u ljudskim glavama i na kartama. Radi granica se umiralo i umirati će se, jer smo po prirodi teritorijalne životinje, no ipak apeliram na humanost koja nas izdiže od običnih primata, humanost da čovjek čovjeku treba pomoći.

Teroristi među izbjeglicama? Na to nemam komentara. 


Pokrenuli smo apel za pomoć izbjeglicama u Makedoniji i Srbiji! Evo kako možete pomoći:
Uplata na žiro račun u PBZ-u:
IBAN HR6923400091511555516
Poziv na broj: 14
Za uplate iz inozemstva SWIFT: PBZGHR2X
Internetske donacije na www.hck.hr Donacije putem poziva na telefonski broj 060 9011 (cijena poziva 6 kuna i 25 lipa, PDV je uključen.)